Od bidermajera do jugendstila

Reagirajući na šok koji su europske plemićke kuće doživjele uslijed Revolucije, austrijski car Franjo I. i njegov državni kancelar Metternich ograničavaju građanske slobode i uvode cenzuru. Građanstvo se na to počinje povlačiti u svoja četiri zida: započinje doba bidermajera. Ljudi se sastaju i druže u salonima, njegujući umjetnosti. Slikari poput Ferdinanda Georga Waldmüllera i Friedricha Gauermanna, skladatelji poput Franza Schuberta i književnici poput Adalberta Stiftera, Ferdinanda Raimunda ili Franza Grillparzera privlače pozornost javnosti.

Na kraju ove epohe Austriju ponovno čeka revolucija: 1848. građanstvo ruši Franju I. i vlast preuzima car Franjo Josip I. Zajedno sa svojom suprugom Elizabetom, legendarnom „Sisi", on je dao pečat slici o austrijskoj carskoj i kraljevskoj monarhiji kakvu i danas poznajemo. Podigavši krasne građevine u svom rezidencijalnom gradu Beču, pretvara ga u jednu od najznačajnijih srednjoeuropskih metropola i centar ogromne multietničke države koja se prostire i preko Mađarske, sjeverne Italije i daleko prema jugoistočnoj Europi.
Kralj valcera Johann Strauß slavi uspjehe u cijelom svijetu. Sigmund Freud razvija psihoanalizu. A oko 1900. godine iznimna djela stvaraju i predstavnici bečkog jugendstila. Slikari poput Gustava Klimta i Egona Schielea ostavljaju dubok dojam, baš kao i arhitekti Otto Wagner i Adolf Loos. Šetnja bečkom Ringstraße, posjet Muzeju Sigmunda Freuda ili Galeriji Belvedere posjetiteljima dočaravaju atmosferu ove epohe.