Tradicija udaljena od šlagera

Izvor i razvoj
Izvorna narodna glazba potječe iz razdoblja kada nije bilo ni radija ni televizije, tako da se slobodno vrijeme nije najčešće „ubijalo“ gledanjem televizijskih emisija. Tada su mnogi seljaci učili svirati neki instrument kako bi u dugim zimskim mjesecima, kada nije bilo posla na poljima, mogli muzicirati. Tako je nastalo glazbeno blago nad kojim ni danas nemamo potpuni pregled, a riječ je o bavarskoj, austrijskoj i švicarskoj glazbenoj baštini.Dok su prije 400 godina lira i gajde bili prevladavajući instrumenti, početkom 18. stoljeća pridružila im se i violina. S pojavom vojnih orkestara violine su zamijenjene puhačkim instrumentima. Harmonika i cimbal etablirali su se tek u 20. stoljeću. Danas se uglavnom muzicira u zborovima i skupinama koje nastaju već prema tome koji je glazbeni instrument na raspolaganju, s tim da se rado i eksperimentira.

Tipična regionalna narodna glazba
Budući da se različite vrste narodne glazbe mogu teško kategorizirati, često im se daje ime prema regiji iz koje potječu. Kaže se da je neka pjesma koruška, tirolska ili štajerska, da je iz „Innviertler Landler“ ili je pak „Pongauer Jodler“.

„Nova narodna glazba“
Od sredine 1980-ih narodna je glazba u velikoj mjeri inspirirala popularnu glazbu. Lokalne tradicije narodne glazbe pomiješale su se s kulturom novih žanrova. Godine 1990. duet „Attwenger“ počeo je privlačiti pažnju lakonskom autoironijom i albumima jednosložnih naslova („Most“, „Pflug“, „Luft“, „Song“). Oni su ujedno prednjačili u novom pristupu narodnoj glazbi. Otada je „nova narodna glazba“ našla i novu publiku u koju se ubrajaju tradicionalni ljubitelji narodne glazbe jednako kao i moderno orijentirani slojevi slušateljstva i prijatelji klasične glazbe.