Odmor od svakodnevice

Bečka kultura pijenja kave
Beč doduše nije bio prvi europski grad koji je imao kavanu, no kultura pijenja kave ovdje će poprimiti oblik kakav se ne može naći nigdje u svijetu. Kažu da je Georg Franz Kolschitzky za svoje zasluge tijekom turske opsade među ostalim primio i vreće s misterioznim tamnim zrncima i da je ubrzo potom prionuo na kuhanje i pripremu kave i otvaranje kavana. No, to je vjerojatno samo legenda. Na žalost, nije poznato ni tko se prvi sjetio poslužiti kavu s mlijekom i šećerom.

Zna se da je oko 1700. godine Armenac Diodato otvorio kavanu koja je već tada imala mnoga obilježja što su do dana današnjeg ostala karakteristična za ovu instituciju: čaša vode uz kavu, biljarski stol, mogućnost igranja karata i izbor međunarodnih i domaćih novina za goste.

Iz ranih faza industrijalizacije potječe i luksuz višesatnog sjedenja uz jednu jedinu kavu. Naime, u ono doba rijetki su mogli sebi priuštiti vlastiti stambeni prostor, pa su mnogi radnici morali dijeliti ležaj. A kada ne bi radili ili spavali, sjedili bi u kavani. Novi korak prema usavršavanju kavanske kulture poduzeo je Martin Diegand kada je 1788. godine otvorio prvu koncertnu kavanu. Njegovi suvremenici oduševljeno bi hrlili na sve koncerte, a time i u kavanu. Svakako ne treba čuditi da je i Mozart svoja djela dao izvoditi u caféima ili da je Beethoven ondje svirao, a njegov primjer su slijedili Johann Strauß stariji i Johann Lanner.

„Kavanska književnost"
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća kulturi kavane pridodan je novi element, točnije „kavanska književnost", zbog koje još i danas mnogi autori idu tragom svojih slavnih prethodnika. Kavana je bila i ostala omiljeno sastajalište, a njezin razvoj nipošto nije stao u pretposljednjem stoljeću: DJ-i, priključak na internet i coffeetable-music u jedinstvenom ozračju omogućuju predah od užurbane svakodnevice. Vrijeme se može „zasladiti" kuglofom mekanim kao pamuk, slatkim roščićima, buhtlama sa slasnim punjenjem, uštipcima, mirisnom savijačom od jabuke ili svježeg sira sa slatkim vrhnjem. Brojni caféi kreirali su i vlastite torte koje vrijedi kušati, a tu je još Sacher torta ili Sperl torta.

U stvari postoji samo jedno čega treba imati u izobilju prilikom posjeta kavani, a to je vrijeme. Ako ga ne „ponesete" dovoljno, može vam se dogoditi da vam konobar, poput gospodina Roberta, šarmantno očita bukvicu: "Gosti koji otiđu, a nisu još ni došli, razmnožavaju se ko zečevi! Svoj Tafelspitz hoće pojesti prije nego što ga naruče! Ja kažem: 'Čekaj malo - ne ide to tako! To nije život, nego jurnjava.'"

Varijante kave
Nemojte da vas zbune brojni nazivi za kavu. Oni se uglavnom odnose na količinu slatkog vrhnja, odnosno mlijeka koje se dodaje kavi (Schwarzer - crna kava, Brauner - crna kava s malo mlijeka, Goldener - crna kava s vrhnjem za kavu, Milchkaffee - crna kava s puno mlijeka), količinu vode (produžena) ili oboje (Melange - produžena kava s vrućim mlijekom). Ako je ovaj gorki napitak okrunjen slatkim vrhnjem, od njega će, ovisno o dozama, nastati Kapuciner (crna kava s nekoliko kapi slatkog vrhnja, a ime je dobila po boji habita kapucinskog redovnika), Franziskaner (Melange s tučenim slatkim vrhnjem i čokoladnim mrvicama) ili Einspänner (crna kava s tučenim slatkim vrhnjem, pije se iz čaše s drškom).

Ne znamo je li stvar u različitim varijantama kave koje vrijeme nije promijenilo, u stilski dotjeranom prostoru ili osebujnim konobarima, ali nadahnjujući ambijent tipične bečke kavane do danas nadasve uspješno prkosi ugostiteljskim lancima gdje se kava ispija na brzinu.

www.wiener-kaffeehaus.at