Navigacija Sadržaj Aktivnosti u Austriji
close
Please choose your country:
Or choose your language:

Nebeski užici

Strogi propisi posta, priroda kao Božje djelo i duga tradicija – zahvaljujući tim dodacima samostanske se kuhinje oduvijek smatraju posebnim mjestima kulinarskih eksperimenata. Ni austrijske zadužbine i samostani nisu izuzetak.

Samostan Schlierbach © BMLFUW/Rita Newman
Staviti naglasak na ono bitno - to je bila želja svetog Benedikta, utemeljitelja reda. On je u svojim Pravilima sv. Benedikta, koja vrijede i danas, razvio koncept „stega i odmjerenost", kojem se trebala podrediti i prehrana. Time je obilježen i početak posebno kreativnoga kulinarskog razvoja.


Za kulinarske proizvode koji se danas prodaju u cijeloj Austriji u raznim samostanskim trgovinama karakteristično je da su prirodnog okusa i bez umjetnih dodataka. Tu možete naći domaću marmeladu i sok od jabuka, najukusnije medenjake i voćnu rakiju, kanonički kruh iz St. Floriana, kobasicu od jelenjeg mesa iz St. Lambrechta ili rakiju od krupnika iz zadužbine Zwettl. Gotovo da nema samostana koji nema vlastite specijalitete.

Recepti i proizvodi samostanskih kuhinja i podruma i prije su se brzo širili. To vidimo ako zavirimo u stare austrijske kuharice: ondje pronalazimo mnoga jela koja nas upućuju na kuhanje u duhovnom ozračju crkve i samostana, na primjer Franziskanernudeln (tjestenina na franjevački način), Heidensterz (poganski žganci), Kapuziner (kapucini), Kardinalsschnitten (kardinalske šnite), Karmelitertorte (karmelićanska torta), Ketzersuppe (heretička juha), Martinigansl (Martinova guska), Minoritensuppe (minoritska juha), Prälaten-Semmeln (prelatsko pecivo) ili Weihnachtsstollen (božićni kolač).

Dakako, samostanska kuhinja znači i posna kuhinja - početak idealnog spoja wellnessa i užitka koji danas doživljava svojevrsni bum. U samostanskoj kuhinji ne priprema se s ljubavlju samo fina Martinova guska - koja se nekoć slavila kao posljednji „dopušteni zalogaj" prije šestotjednog posta u Adventu - nego su vrlo ukusna čak i posna jela.
Srednjovjekovni redovnici znali su kako treba uskladiti profinjenu umjetnost kuhanja s redovničkim pravilima i tako dobro jesti čak i za vrijeme posta. Ipak se kaže da „jelo povezuje tijelo i dušu".