Jodlanje u Štajerskoj

Håi-hudiridi-dia-hudirididia-håidladi-Ålm! 1893. štajerski jodleri pozvani su na okupljanje. Tko je mogao nečime doprinijeti, trebao se prijaviti: Odaziv je bio veličanstven – a otkriveno je i blago seoske životne kulture. Arhaično i istovremeno umjetnički, otvorilo se obilje austrijske muzikalnosti, koje je utjecalo na skladatelje poput Gustava Mahlera, Richarda Straussa i Ernsta Kreneka.  

Jodlanje je jedan od najstarijih oblika komunikacije uopće – i najvjerojatnije najstariji koji se može postići samo s glasom. Nazivi poput povici s pašnjaka, doziv stoke pokazuju funkciju sporazumijevanja u planinama, od dvorišta do dvorišta, od kolibe do kolibe i preko dolina. Stalnim mijenjanjem glasa iz prsnog koša i kopfton i stalno ponavljanje glasa “I” koji zvuči posebno visoko i prodorno, jodleri dosežu velike udaljenosti. On primateljima daje nešto do znanja, na što mu oni odgovaraju. Također i stoka odgovara na takvo glasanje, barem kimanjem glavom , što izaziva zvonjenje njihovih zvona koja im vise oko vrata, koja opet čuju njihovi pastiri i pastirice te ih na taj način pronalaze.

No pod kožu će Vam se zaista zavući višeglasni jodleri. Pjevači stoje u krugu, jedan načne temu, jasno i glasno. Drugi glasovi se uključe zajedno s njime ili protiv njega: sa slogovima i tonovima, koji se snažno odupiru jedan protiv drugoga, kao i vođenje melodija koje liče spuštanju niz planinu i dolinu.  Za završni akord većinom se još jednom vine visoko u visinu, u srž radosti klicanja i ushićenje planinskih pašnjaka, i mnogi jodleri završavaju tom riječi. To je snažno pjevanje s dubinom: Jodlanje stavlja tijelo u vibrirajuće njihanje i cijelog čovjeka u meditativno opušteni sklad. Note su pritom samo približan oslonac. Važna je spremnost prilikom toga pjevanja i zazivanja slušati se međusobno te se sa svim atomima snage otvarati jedni prema drugima. Svatko tko se usudi biti iskonski glasan i sigurno tih, može jodlati.

Tečaj jodlanja u gostionici Kölbl
Štajerske narodne pjesme
Austrijske narodne pjesme