Doprinos dobrom raspoloženju

U zraku se osjeća miris cimeta, vrućeg kestenja i nostalgije. Dok pijuckate kuhano vino i slušate zvukove božićnih pjesama, uživate u pogledu na stoljetne dvorce, crkve i trgove koji ovdje služe kao kulisa za stvaranje predbožićnog ugođaja. Usput možete kupiti i pokoju stvarčicu kakvu inače nećete naći: božićne kuglice od puhanog stakla, ručno rađene voštane svijeće, drvene igračke i rezbarije ili mirisne začine.

A zatim su tu i sve one slastice bez kojih je adventski sajam jednostavno nezamisliv, a to je kuhano vino začinjeno klinčićem, pa domaći božićni keksi, medenjaci, mirisne pečene jabuke i vrući punč. Punčem ovdje nazivaju piće s visokim postotkom alkohola i dodatkom bobičastog ili drugih vrsta voća, a u predbožićno doba možete ga kupiti na mnogim štandovima u gradu.

Svaki grad ima svoj čar
Posebno lijep adventski sajam postavit će se ispred bečke vijećnice, čije se pročelje svake godine pretvara u veliki adventski kalendar. Svjetlucava srca i životinjske figure krase stara stabla u parku ispred vijećnice, podsjećajući na magična nebeska tijela.

U Grazu, glavnom gradu Štajerske, cijela se povijesna jezgra pretvara u predbožićnu čaroliju. Čak i Salzburg, onako prekriven snijegom, djeluje u to vrijeme još malo romantičnije nego inače. No ako „Adventske pjesme u Salzburgu" zamišljate kao neko skromno događanje, griješite: ova glazbena izvedba priče o Josipu i Mariji svake je godine rasprodana mjesecima prije predbožićnog razdoblja, a pogleda je više od 40.000 ljudi. Kao šećer na kraju ove tradicionalne priredbe, sudionici i publika zajedno pjevaju „Andachtsjodlera".

Kada govorimo o pjesmama i pjevanju, treba reći da najpoznatija božićna pjesma na svijetu dolazi upravo iz Austrije. „Tiha noć, sveta noć" skladana je 24. prosinca 1818. godine u salcburškoj župi Oberndorf kao crkvena pjesma, a praizvedbu je imala iste te noći, tijekom polnoćke.

Umjesto nekadašnje crkve sv. Nikole, danas ondje stoji obična kapelica, u kojoj se svake godine okuplja nekoliko tisuća posjetitelja. To zapravo i ne čudi, jer valja imati na umu da je ta pjesma prevedena već na 330 jezika. Izvorni notni zapis autorâ, Josepha Mohra i Franza Xavera Grubera, možete razgledati u Heimatmuseumu.