Navigacija Sadržaj Aktivnosti u Austriji

Carica Elizabeta "Sisi"

Rođena: 24. prosinca 1837. u Münchenu, preminula: 10. rujna 1898. u Ženevi „Probudila sam se u tamnici s lancima na rukama. A čežnja je bivala sve jača. I sloboda! Ti koja si mi okrenula leđa!““

 © Österreich Werbung/Trumler
Kad se Elizabeta, rođena u Münchenu iz kuće Wittelsbach, 1854. godine udala za cara Franju Josipa I, nije ni bila svjesna što ju sve očekuje. Prvotno je car trebao oženiti njezinu sestru Helene, no 23-godišnjak se u Bad Ischlu zaljubio u tek 15-godišnju Elizabetu. Carska vila u Bad Ischlu sa svojim parkom i danas čuva sjećanje na Elizabetu.

 „Probudila sam se u tamnici” – mlada carica u Beču

Vjenčanje je bilo u Beču. Mladi carski par otada je rezidirao u dvorcu Schönbrunnu i u Hofburgu. Bečki dvor smatrao se najkonzervativnijim u cijeloj Europi i Elizabeta je patila pod strogom etiketom, utjelovljenom u carevoj majci, Sofiji. No ni brak nije bio sretan. Nasuprot pedantnog cara koji se u prvom redu zanimao za vojsku našla se mlada žena koju je oduševljavala mitologija, povijest i književnost. O odgoju djece – u prvim godinama njihovog braka Elizabeta je na svijet donijela kćeri Sofiju i Giselu te sina Rudolfa -  brinula se njezina svekrva Sofija. Kad god je mogla Elizabeta je pobjegla u Laxenburg nedaleko Beča. U velikom parku s malim jezerom i neogotičkim Franzensburgom Elizabeta se mogla prepustiti svojoj velikoj strasti, jahanju.

Prve godine njihovog braka bile su politički nemirno vrijeme u kojem je Habsburška Monarhija izgubila svoju prevlast u Europi i nakon teških vojnih poraza izgubila talijanske posjede. Franjo Josip je Elizabeti posvećivao malo vremena; njegove izvanbračne afere duboko su je povrijedile. Od toga se Elizabeta razboljela i postala depresivna, no krenula je i na prva putovanja kako bi pobjegla od tjeskobne skučenosti Beča.

Želim si sagraditi brod”: Težnja za slobodom i kult ljepote

Novostečena sloboda pretvorila je Elizabetu u samosvjesnu ženu koja je sve više mogla samostalno odlučivati o svojem životu. Pretjerano je pazila na svoj izgled i postala legendarna ljepotica kakva je i ušla u povijest. Njezin ideal ljepote bio je netipičan za ono doba: ona ga je definirala prirodnim i individualnim. Elizabeta je pritom poseban kult stvorila oko svoje duge kose i vitkog struka. Njezina frizerka je morala sakriti otpale vlasi kose kako bi izbjegla izljeve bijesa. Da bi postigla opseg struka od 51 cm stezala bi uski korzet, fanatično se bavila sportom i podvrgavala dugim kurama gladovanja. Pobjegavši od etikete Bečkog dvora postala je žrtvom vlastite zaluđenosti ljepotom te se požalila da je „robinja svoje kose“.
No na Bečkom dvoru Elizabeta je podigla svoj glas. Tražila je sudjelovanje u odgoju vlastite djece te je zahtijevala da sama odlučuje o svojim osobnim poslovima i mjestu svog boravka. Učila je grčki i mađarski te je bila u uskoj vezi s mađarskim grofom Andrássyem koji je kasnije postao prvi mađarski premijer. Kod Franje Josipa silno se zauzimala za austro-ugarsku nagodbu koja je naposlijetku dovela do osnivanja Austro-ugarske dvojne monarhije. Otada je Elizabeta bila i kraljica Ugarske, titula koju je uvijek s ponosom nosila.

„Jer uz tebe putuje kraljica tvoga srca“: prijateljica piše caru

Sljedećih godina Elizabeta se više nije miješala u dnevnu politiku. Još je jednom postala majka. Za razliku od svoje prve djece kod Marie Valerie je od početka sama preuzela odgoj. Franjo Josip pokušao je Elizabetu vezati za Beč te joj je poklonio Hermes Villu zapadno od Schönbrunna u Lainzer Tiergarten (zoološkom vrtu), djelo arhitekta Carl von Hasenauer koji je projektirao i značajnu Ringstraße. Vila još i danas odiše carskim osjećajem stanovanja podalje od carske reprezentacije. Sve u svemu je ona više odgovarala ukusu investitora nego one kojoj je poklonjena, zbog čega je Elizabeta u njoj samo rijetko boravila. No više se nije htjela odricati svojih dugih putovanja te je aktivno podržavala vezu cara s mladom glumicom Katharinom Schratt kako bi i dalje nesmetano mogla živjeti svoju slobodu. Nakon samoubojstva sina Rudolfa 1889. godine Elizabetina putovanja postala su sve učestalija. Pateći od teških depresija priželjkivala je smrt.
 
„Jednom će k tebi doći zadnja suza kao biser”: Smrt u Ženevi

Talijanski anarhist Luigi Luccheni već je odavno želio privući pažnju na sebe spektakularnim atentatom. Kad je francuski prijestolonasljednik ranije nego što je bilo planirano otputovao iz Ženeve, Luccheni je iz novina saznao da je i Elizabeta u gradu. Bilo je to 10. rujna 1898. godine kada se brodom željela vratiti u Montreux odakle je prethodnog dana doputovala. Lucheni se bacio na caricu s kojom je u pratnji bila samo dvorska dama te joj je zabio turpiju u srce. Ni dva sata kasnije 61-godišnja carica podlegla je ozljedama. Njezino mrtvo tijelo prebačeno je u Beč gdje je sahranjena u carskoj grobnici. Elizabeta je 44 godine bila carica velikog carstva koje je bilo na zalasku. Nasuprot obiteljskim i reprezentativnim obvezama koje je imala u vezi s tom funkcijom stajalo je ostvarenje njezine težnje za slobodom. Neželjenoj ulozi carice nastojala je osobito pobjeći u svojoj lirici, u kojoj se kao kraljica vila Titania iznova ponudila svijetu.

„Ja sam galeb koji ne pripada ni jednoj zemlji“ – mit o Sisi

Za svoje suvremenike bila je najljepša žena Europe. Nadolazeće generacije mnogo su se bavile kultom Sisi te joj se stalno pronalazilo i pripisivalo nešto novo. Literarna Décadence proglasila ju je potištenom femme fatale zaljubljenom u umjetnost, a austrijski film iz 50-tih godina prošlog stoljeća je filmom o Sisi, nadilazeći Sisi-kič kojim je film prožet, stvorio lik za poistovjećivanje za žensko samoostvarenje i buntovništvo. Ne može se dati jasna slika njezinog lika, jer Elizabeta ne samo da je nadgledala što su suvremenici o njoj pisali, nego je i određivala što će od svojih osobnih bilješki i zapisa ostaviti budućim generacijama. Zabranom fotografiranja još je za života zamrznula sliku ljepote koja ne stari. Tako se Elizabeta na zapanjujuće moderan način prikazuje kao umjetnički lik koji je stoljeće nakon njezine smrti kao „Sisi“ odavno postao zaštitnim znakom. Da je Elizabeta bila i inteligentna, jezično nadarena, načitana i politički aktivna, pokazala je tek mlađa generacija povjesničara. A ona je stvorila nove slike: onu prosječno nadarene liričarke inspirirane pjesnikom Heinrichom Heineom koja je odlazila u najteže parforce lovove, a u starijoj dobi pjesnički zamišljala sablasne fantazije o smrti.

Muzej Sisi u bečkom Hofburgu
Svijet Habsburgovaca