Navigacija Sadržaj Aktivnosti u Austriji

Franz Liszt – njegov život

Franz Liszt se smatra najopisivanijom ličnosti među klasičnim skladateljima. Bio je ekscentrik i ženskar, virtuozni skladatelj koji je punio koncertne dvorane, intelektualac, kozmopolit i putnik, no prije svega je neprekidno skladao.

Liszt Birthplace in Raiding © Günther Pint

123 klavirskih djela, 77 pjesmi, 25 orkestralnih djela, 65 duhovnih i 28 svjetovnih zbornih djela kao i brojni aranžmani, djela za orgulje i ostala djela dio su njegovog glazbenog opusa. Liszt je preteča „simfonijske pjesme“ kod koje glazba postaje pripovjedačko sredstvo i opisuje scenske trenutke.

Franz Liszt rođen je 22. listopada 1811. godine u gradišćanskom Raidingu, koji je tada bio dio ugarskog dijela Austrijskog Carstva. Već u ranoj mladosti njegov ga je otac,  koji je bio ambiciozan i strog učitelj glazbe, podučavao sviranju klavira. Preko Beča, gdje ga je između ostalih podučavao i Antonio Salieri, obitelj se seli u Pariz. Iako je ovom 12-godišnjem wunderkindu zbog nacionalnosti zabranjen upis u pariški konzervatorij, njegov mu je otac još više intenzivirao sate vježbanja.

Boravak u Parizu
Liszt, kojega su zanimala duhovna strujanja njegova vremena, u Parizu je sklopio kontakte s mnogim umjetnicima njegova vremena. No poznanstva s velikanima glazbenog svijeta poput Frédérica Chopina, Hectora Berlioza i Felixa Mendelssohna Bartholdya samo su mu ukazala na njegove glazbene granice. No to ga je samo poticalo na još više. U jednom pismu koje je napisao u svibnju 1832. svojem učeniku i prijatelju Pierreu Wolffu piše sljedeće: Već 14 dana moj duh i moji prsti rade kao dva prokleta [sic.] – Homer, Biblija, Platon, Locke, Byron, Hugo [...], Beethoven, Bach, Hummel, Mozart, Weber svi se nalaze oko mene. Proučavam ih, promatram, gutam ih sa žarom, i povrh toga vježbam 4 do 5 sati na dan [...] Ahh! Ukoliko ne poludim, pronaći ćeš umjetnika!

Putovanja po Europi
Sljedeće njegove godine prožete su neprekidnim putovanjima, brojnim kompozicijama i nastupima po cijeloj Europi. Oženio je šest godina stariju Marie d’Agoult i dobio troje djece. Nakon boravaka u Švicarskoj i Italiji slijede brojne postaje u cijeloj Europi. Umjetnički gledano Liszt je u to vrijeme konfrontiran kako s kritikama tako i s nadasve velikim uspjesima. 1841./1842. u Berlinu je toliko slavljen kao pijanist i omiljen posebno u društvu dama, da je Heinrich Heine za njega upotrebljavao pojam „lisztomanski“.  Krajem 1843. rastavio se od supruge Marie d’Agoult, nakon što mu ona više nije mogla opraštati stalne afere. Tešku borbu oko skrbništva nad zajedničkom djecom dobio je Franz Liszt, koji je djecu nakon toga ostavio kod svoje majke u Parizu

Vrijeme u Weimaru
Od 1843. do 1861. Franz Liszt bio je kapelnik u Weimaru i u to se vrijeme sprijateljio s Richardom Wagnerom, koji je kasnije protiv Lisztove volje oženio njegovu kćer Cosimu. U to se vrijeme zbližio s temperamentnom kneginjom Carolyne zu Sayn-Wittgenstein, u kojoj je pronašao doraslu partnericu za diskusije i istovremeno pokroviteljicu njegove umjetnosti. Weimarske godine umjetnički su najproduktivnije godine u životu Liszta. U to vrijeme su nastala mnoga klavirska djela, dvanaest simfonijskih pjesama, svjetovna djela (pjesme, melodrame, muški zborovi) i duhovna glazba. No unatoč tome njegov je ugled skladatelja ostao neznatan. Slično mu se dogodilo i s njegovim poslom dirigenta, koji je djelomice nailazio na suglasnost, a djelomice na teško odbijanje. 36 puta dirigirao je operama Richarda Wagnera te djelima Berlioza, Mendelssohna i Schumanna.

Preseljenje u Rim
Nakon gotovo 20 godina provedenih u Weimaru, Liszt se preselio u Rim, kako bi oženio svoju životnu suputnicu Carolyne zu Sayn-Wittgenstein. No samo dan prije vjenčanja Carolyne je zbog pritiska svoje obitelji, koja je bila protiv sklapanja braka, odustala od vjenčanja. To se odrazilo na njihov odnos i naposljetku dovelo do prekida.

Nakon toga Liszt se pojačano posvetio religioznim kompozicijama i crkvenim glazbenim djelima. Papa Pio IX. ga je naposljetku proglasio nižim katoličkim francuskim svećenikom, s čime je Lisztu ispunjena mladenačka želja da postane svećenik. Tih kasnih životnih godina konačno je i njegovo skladateljsko stvaralaštvo, a posebno njegova orkestralna i duhovna djela, naišlo na priznanje. 1886. godine već teško bolestan, otputovao je u Weimar kako bi prisustvovao Bayreuth festivalu pod vodstvom njegove kćeri Cosime. Nekoliko dana nakon dolaska u Weimar, 31. srpnja je umro. Pokopan je na gradskom groblju u Bayreuthu.