Navigacija Sadržaj Aktivnosti u Austriji
close
Please choose your country:
Or choose your language:

Gustav Mahler

rođen: 7. srpnja 1860. u Kalischtu, Češka, preminuo: 18. svibnja 1911. u Beču "Moram ostati gore. Ništa me ne smije omesti ili odvući dolje. Dovoljno je teško uvijek biti gore.“

Gustav Mahler © Österreichisches Theatermuseum
Svirati u orkestru pod vodstvom Gustava Mahlera kao glazbenika vjerojatno nije bio užitak. Razdražljiv i nervozan glasoviti dirigent svoje je instrumentaliste dovodio do granica, maltretirao je one s kojima nije bio zadovoljan te je od svojih opernih pjevača tražio dosad neviđene učinke.
Rezultat ovih napora bio je enormni uspjeh kod publike. Već od svojih ranih tridesetih smatrao se jednim od najvećih dirigenata svoga vremena, s ogromnim radnim angažmanom putovao je Europom te je bio na čelu najznačajnijih orkestara. 

Tijekom svojih bečkih godina 1897-1907 Gustav Mahler bio je na vrhuncu karijere. Kao direktor bečke dvorske opere uveo je reforme u dotad tradicionalni rad opere: izbacio je zastarjele dekoracije na pozornici i krute i ukočene pjevačke poze. Scenografiju, radnju i glazbu povezao je u dramsku cjelinu; novine koje je uveo bile su početak moderne operne izvedbe.

U Beču su se ostvarile i Mahlerove privatne želje. Bio je kršten i prihvatio je katoličku vjeru, i iz straha pred antisemitskim preprekama. U ožujku 1902. godine oženio se s 19 godina mlađom Almom Schindler koju je strastveno obožavao. Ona je bila opčinjena Mahlerom kao osobom i dirigentom. Iako je Alma i sama bila umjetnica i odrasla u okružju Gustava Klimta und Maxa Klingera, Mahler je zahtijevao da se Alma sada više posveti svojoj ulozi supruge i majke. S kćerima Maria Anna (*1902) i Anna Justine (*1904) bračni je par zajedno provodio ljetne mjesece. Međutim Mahler je u to vrijeme bio tako zadubljen u svoje skladbe da su zajedno provodili samo rijetke trenutke. Pa ni tragična smrt starije kćeri 1907. godine nije mogla ponovno zbližiti Gustava i Almu Mahler.

Najveći značaj za buduće generacije Mahler je stekao aktivnošću kojom se bavio uglavnom pod praznicima. Povučen, u blizini planina, često u kućicama za skladanje koje je sam izgradio skladao je glazbu koja je bila mnogo godina ispred svoga vremena. Rušio je uobičajena pravila oblika i harmonije, eksperimentirao s novim zvukovima i instrumentima te s tonovima i šumovima izvan uobičajenog načina sviranja instrumenata. Neprocjenjiv je taj inovativni stvaralački zamah, osobito njegove kasnoromantičke simfonije. U Beču je njegovu glazbu prihvatila samo nekolicina oduševljenih poklonika, inače je nailazila na neodobravanje. Ni njegova žena nije više bila tako oduševljena njegovim skladbama.
Krajem 1907. godine Mahler je nakon mnogih konflikata napustio svoje mjesto kapelnika i direktora opere Bečkog dvora te je otišao u New York u Metropolitan operu, gdje je kao dirigent i naposlijetku i kao skladatelj postigao velike uspjehe.
Osjećajući se zapostavljeno zbog njegove posvećenosti poslu Alma je 1910.godine započela ljubavnu vezu s arhitektom Walterom Gropius. On joj je napisao ljubavno pismo te ga je zabunom adresirao na Gustava Mahlera, zbog čega je Mahler gotovo izgubio razum. Skladatelj, koji se tijekom svojih godina putovanja kao mladi kapelnik u svakom novom gradu strastveno zaljubljivao, nastojao je dramatično pridobiti Alminu naklonost.
Mahler je godinama bolovao od bakterijske bolesti srca. U veljači 1911. godine mu se nakon napornog koncerta u „Met“ stanje pogoršalo. Vratio se u Beč no 50-godišnjaku se ni tu nije moglo pomoći.

Djelo Gustava Mahlera
Alma Mahler
Internationale Gustav Mahler Gesellschaft Wien
Kućica za skladanje na jezeru Wörthersee
Kućica za skladanje u Steinbachu