Muzeji i zbirke

Tirolski muzeji zadivit će posjetitelje arheološkim nalazima iz kamenog i brončanog doba, restauriranim povijesnim seoskim kućama u Tirolu te krasnim umjetničkim zbirkama iz carskog doba. Mala savezna pokrajina Vorarlberg u prvom se redu posvetila suvremenoj arhitekturi, no, ovdje se može naći i najveća zbirka rolls-royceova na svijetu.

Onaj tko se rado smije (a tko se ne voli smijati?) u najboljim je rukama u Muzeju karikatura u Kremsu, jednom od mnogih zanimljivih muzeja Donje Austrije. Kad čujete Gradišće, dakako da prvo pomislite na Josepha Haydna. Barokna Haydnova kuća u Željeznom (Eisenstadt) ubraja se u najvažnije kulturne spomenike ove najistočnije savezne pokrajine.

Muzeji Gornje Austrije obuhvaćaju široki tematski luk: od susreta s prapovijesnim stanovnicima ovih krajeva pa sve do najnovijih tehnologija i digitalnih računalnih svjetova budućnosti. Spoj prošlosti i sadašnjosti posebno dolazi do izražaja u Štajerskoj: Kunsthaus Graz, smješten usred povijesnog starog grada, kombinira klasično i avangardno te ih stavlja u opreku.

U salzburškim muzejima nije prisutan samo Mozart već i suvremena umjetnost, zatim povijest trgovine solju, ovdašnjim „bijelim zlatom", koja seže sve do keltskog doba ili seoska tradicija pokrajine Salzburg. Muzeji u Koruškoj pored nacionalne i međunarodne umjetnosti prikazuju život i rad u alpskom krajoliku, ali i kulture dalekih zemalja, kao na primjer u Muzeju Heinricha Harrera u Hüttenbergu. 

Muzejskom krajoliku Beča pečat daje umjetnost iz svih epoha, originalna mješavina stilova te zbirke svjetskog glasa. Muzejska četvrt (MuseumsQuartier) ne samo da je najveća muzejska zona u Europi već nudi i obilje drugih vrhunskih sadržaja: u Muzeju Leopold možete naći jednu od najznačajnijih zbirki suvremene austrijske umjetnosti - od Klimta, Kokoschke ili Gerstla pa sve do Böckla, Böhlera ili Kubina, a među njima i najveću svjetsku zbirku Schieleovih djela.

Muzeji i galerije u Austriji
Muzej u današnjem obliku dijete je prosvjetiteljstva. Istina, umjetničke zbirke postojale su i prije ali u privatnim rukama i javnosti nedostupne. Od 18. stoljeća postupno se uviđalo značenje takvog načina obrazovanja te se sve više zbirki otvaralo i širokoj publici. U Austriji je takav razvitak počeo za cara Franje I. Stjepana, supruga Marije Terezije. On je stručnjake postavio za voditelje carskih zbirki a uz to je, kupnjom djela i istraživačkim ekspedicijama, poticao širenje postava. Pročitajte više