Gustav Klimt – njegov život

Početne godine
Rođen 14. srpnja 1862. kao drugi najstariji sin od sedmero djece u malograđanskim odnosima Baumgartena, seoskog predgrađa Beča, djetinjstvo i mladenačke godine Gustava Klimta prožeti su zlatnim godinama gospodarskog booma   - raskošne građevine u Ringstraße bile su upravo u izgradnji. Unatoč teškoj financijskoj situaciji obiteljski je život bio harmoničan, a braća i sestre su i u kasnijim godinama ostali u vrlo bliskim odnosima.   

Mladom nadarenom Gustavu Klimtu uz mnogo je žrtvovanja omogućeno polaženje škole za umjetnost i obrt, kasnije visoke škole za primijenjenu umjetnost. Uskoro će se naći u društvu brojnih umjetnika, koji su sudjelovali na oblikovanju upravo izgrađenih građevina u Bečkom Ringu. Zajedno sa svojim bratom Ernstom i Franzom Mataschom osnovao je „Društvo umjetnika“ koje je cijelo desetljeće sudjelovalo u opremanju palača, vila, kazališta i muzejskih građevina u Beču i cijeloj monarhiji.

Sa smrću brata Ernsta ateljersko se društvo počinje raspadati. No Gustav Klimt je već odavno umjetnički prerastao povijesno-dekorativno uređenje prostorija.  U Beču krajem 19. stoljeća, u vrijeme kada Sigmund Freud objavljuje svoja djela i umjetnost traži nove puteve. Pod utjecajem simbolizma Klimt teži vlastitim stilskim elementima, koji će mu omogućiti prikazivanje duševnih stanja prepunih mračnih osjećaja i snova punih nade.

Bečka secesija
1897. godine Klimt se odjednom našao u svjetlu pozornice. Kao predsjednik udruženja austrijskih likovnih umjetnika, bio je predvodnik takozvanih secesionista koji su težili obnovi umjetnosti. Secesija u Beču postala je izložbena zgrada novog pokreta. To je vrijeme najvećih skandala u umjetnosti ikada, koji su 1900. godine s Klimtovim fakultetskim slikama koje je napravio za Bečko sveučilište doživjeli svoj vrhunac. Sa slikom „Beethovenov friz“, koju je napravio povodom XIV. izložbe secesije 1902. godine, počinje njegova nova stvaralačka faza, u kojoj se s dominantnošću ornamentike i velike zastupljenosti zlatne boje najavljuje ono razdoblje u stvaralaštvu Gustava Klimta, koje će kulminirati sa  slikom „Poljubac“ 1907./1908. godine.

Preteča moderne
Gustav Klimt ne želi govoriti o sebi, nego uvijek upućuje na svoja djela. Unatoč svom uspjehu, cijeli život ostaje nesiguran u ostvarivanju društvenih kontakata, a najradije se pokazuje u  plavom slikarskom ogrtaču s čupavom kosom i govori u dijalektu svojeg porijekla. Unatoč tome što mu je Carska kuća odavala počasti, plemstvo ga je ignoriralo. On je slikar ambicioznog građanstva, koje prije svega oslikava u svojim portretima žena. Stalno pronalazi židovske mecene koji su naklonjeni novim tendencijama umjetnosti. U  Emilie Flöge koja je vodila modni salon, Klimt, koji je cijeli život ostao neoženjen, no imao djecu s više žena, pronašao je svoju životnu prijateljicu. Upravo ga je ona upoznala s krajolikom oko jezera Attersee, na kojem je uz samo nekoliko iznimki provodio svoja ljeta i stvarao zadivljujuće slike krajolika.

Nakon tri desetljeća intenzivnog rada, brojnih trijumfa i napada izvršenih na njega, Gustav Klimt je doživio moždani udar od posljedica kojeg je s nenavršenih 56 godina umro 06. veljače 1918. u Beču. Njegov se grob nalazi na groblju Hietzinger Friedhof. Iste godine umrli su i njegovi istomišljenici Otto Wagner, Kolo Moser i Egon Schiele, a to je ujedno i godina propasti Austro-Ugarske.

Klimt Villa
Posljednji i jedini održani atelje Gustava Klimta u Beču, Hietzingu, nakon detaljnog renoviranja opet će se otvoriti pred kraj ljeta 2012. godine, a davati će uvid u radnu i životnu atmosferu ovog umjetnika.   
www.klimt.at

Klimtova posebna izložba u Bečkom muzeju, Karlsplatz: 16. svibnja do 16. rujna 2012.
S oko 400 listova Bečki muzej posjeduje najveću zbirku crteža Gustava Klimta na svijetu. U sklopu jubilarne godine Gustava Klimta ova će se zbirka po prvi puta prezentirati u cijelosti.
www.wienmuseum.at