Idealna dugoprugaška staza za sve one koji zapravo nikada nisu htjeli ići na turu od nekoliko dana...
Hodati i pritom nositi svu svoju prtljagu? Mnogima ova ideja zvuči zastrašujuće. No ako višednevnim turama i dugoprugaškim stazama date priliku, ubrzo ćete razumjeti njihov šarm. Na putu od pitoresknih sela do starih kolibica jednostavno ćete doživjeti više - više krajolika, više gostoprimstva, više pustolovina. I nekako se sami sa sobom povežemo na jedan iskonski način noseći sve ono što nam treba u tek jednom svežnju na leđima.
Ovdje u igru ulazi Iseltrail, dugoprugaška staza u Istočnom Tirolu koja je otvorena 2020. godine. Uzduž cijele rijeke Isel hodamo od ušća u Dravu u Lenzu do mjesta odakle rijeka potječe na glečeru Umbalkees. U pet etapa doživjet ćete različite svjetove: sunčane doline, pitoreskna sela, bajkovite šume, vodopade koji oduzimaju dah i arktičke ledenjačke vizure. Posebno su prve tri etape pogodne za cijele obitelji i početnike. Još jedna opcija: u jednom od lijepih sela duž staze napravite pauzu jedan dan i upoznajte mjesto i njegove stanovnike. Najbolje vrijeme za Iseltrail? Od svibnja do rujna.
Donji tok rijeke Isel blago žubori na našoj polazišnoj točki: Lienz, glavni grad Istočnog Tirola, srednjovjekovni mali grad pun šarenih fasada koje su prava suprotnost grubim obrisima Dolomita u pozadini.
Krećemo od željezničkog kolodvora i idemo cestama u smjeru srednjovjekovnog dvorca Bruck koji stoji nad gradom te sa svojim tornjevima i zidinama podsjeća na dječje crteže.
Potom grad ostavljamo za sobom, a krajolik se počinje mijenjati. Nailazimo na prve otoke, šljunčane obale, a potom i pješčane plaže koje rijeci daju egzotičnu notu.
Tada Isel pokazuje svoju bajkovitu stranu - otkriva nam se šumska dolina u kojoj Daberski vodopad udara o mahovinom prekriveno stijenje. Vraćamo se na obalu Isela i pratimo rijeku do mjesta St. Johann im Walde, mjesta s 300 stanovnika i crvenim crkvenim tornjem. Ovdje doslovno postavljamo šatore u kojima ćemo prenoćiti.
Privatni smještaj u mjestu St. Johann im Walde:
Jutro na Iselu je dobro jutro: opraštamo se od domaćina i napuštamo pitoreskni St. Johann im Walde u smjeru Hubena, prolazeći uz lokalni kamenolom. I rijeka Isel nam ponovno pokazuje novo lice, prošarana dugim otocima, mliječne plavozelene boje koja podsjeća na koktele kakve volimo ispijati na odmorima uz plažu (no ovdje u receptu nećemo naći šarene likere nego vodu nastalu otapanjem leda i komade stijenja). U gradu je onda vrijeme za kratku stanku – sjest ćemo u Café Landerl na panoramsku terasu i divit se drvenim balkonima s bujnim cvijećem. Poslijepodne će dolina postajati sve uža, a rijeka će postati divlja. To nećemo samo vidjeti, nego i čuti: prve stijene o koje rijeka udara zaslužne su za glasan žubor. Kad se krene smračivati, doći ćemo do mjesta Matrei, koje se nalazi u širokoj dolini i sa svojih 4.600 stanovnika praktički je velegrad.
I već počinje treći dan. Sad se skoro već osjećamo kao pravi stručnjaci za dugoprugaške staze. I pravi je trenutak za to, jer današnji dan bit će zahtjevan. No na samom početku dana još neće postati teško, naime kretat ćemo se lakšim šumskim stazama. Južno od rijeke hodat ćemo sjenovitom stranom doline kroz tamnozelene šume u kojima se istovremeno osjećamo malima, ali i tako živima. Potom ćemo na drugoj strani ugledati planinsko selo Virgen, koje izgleda kao da je dio nekog filma - crveni krovovi izdižu se iz snažnih brežuljaka. Ispod sela žubori Isel, jureći kroz šumsku dolinu, navješćujući ono što dolazi: surovi klanac na koji nailazimo za par kilometara. Ovdje nema staza direktno na rijeci, tek ponekad uhvatimo lijep pogled na Klamm. Uživamo u divljem Iselu, a potom onda u mirnom Iselu, sve dok ne dođemo do sljedeće stanice, a to je Prägraten am Großvenediger.
Danas, četvrtog dana našeg putovanja, Isel nam pokazuje svoju najdramatičniju stranu. Kao i obično, sve počinje mirno: tijekom prvog dijela Isel žubori i grglja veselo. Onda slijedi prvi trenutak u kojemu nam zaista zastane dah: u kanjonu Gloschlucht pažljivo stajemo na stjenovitu platformu i vidimo vodu kako se divlje pjeni nad stijenama, dok se u vodi stvaraju čarobne duge. Drugi vodopad je Strödener Wasserfall, koji se tek vidi s mosta Strödener Brücke, koji očarava svojom tajnovitošću. Potom prolazimo kraj gostionice u dolini Islitzeralm u kojoj se možemo odmoriti i okrijepiti tirolskim specijalitetima Schlipfkrapfen i Kaiserschmarren, a onda nastavljamo do vodopada u dolini Umbaltal. Ovo je trenutak u kojemu zaista možemo reći da nam ljepota kojoj se divimo oduzima dah. Voda koja ovdje pada niz stijene je od siline pada čisto bijela, a zahvaljujući visokoj metalnoj konstrukciji ovdje ćemo se vodi približiti do te mjere da ćemo ući u domet vodene maglice koja se širi s vodopada. I tu se okolina mijenja: šuma postaje rjeđa i uskoro ćemo hodati stazama bez drveća, na kojima se čini da ljudskog traga, osim pokojeg stada ovaca, skoro pa i nema. Umorni i sretni dolazimo do kolibe Clarahütte, okružene stijenjem, koja je u ovoj etapi jedino prenoćište.
Danas, na zadnji dan, potpuno ulazimo u glečerski krajolik. Teren oko nas bit će strm i ogoljen, a voda Isela ledena. Prvo ćemo hodati kroz cvjetne livade s pokojom stijenom, a potom ćemo hodati terenom koji je još prije nekoliko desetljeća bio pokriven ledom glečera. Ovdje stupamo u ledenu klimatsku zonu, a sunčani Lienz daleko je od nas. Na 2.500 metara nadmorske visine dolazimo do ledenog jezika, koji je takoreći rodno mjesto Isela, gdje se led polako otapa i prelazi u zelenkastoplavu vodu. Ledeni dah s glečera Umbalkees šalje nas u potpuno drugi svijet i shvaćamo da smo sada doživjeli baš cijeli Isel. Sada hodamo natrag u Ströden, odakle će nas bus voziti natrag u Lienz. Opraštamo se od Isela koji nam je podario najljepše prvo hodanje dugoprugaškom stazom koje smo si mogli poželjeti.
Na putu natrag u Ströden:
U Lienzu ima mnogo hotela, pansiona i privatnih soba gdje se može prenoćiti.
Višednevne ture, hodanje dugoprugaškim stazama i trekking često se sinonimno koriste za sve staze na kojima se hoda u više etapa i više dana. Pojam "višednevna tura" može se koristiti i za kraće staze (2-5 dana), dok se "hodanje dugoprugaškim stazama" uglavnom koristi za duže ture. Kod "trekkinga" se najčešće obilazi slabije naseljena područja daleko od civilizacije i nosi se više opreme.
Iseltrail je dugoprugaška staza u Istočnom Tirolu koje je otvorena u srpnju 2020. Prolazi cijelom dužinom rijeke Isel, najdužom ledenjačkom rijekom slobodnog toka u Alpama. Staza je duga 73,5 km i može ju se proći u pet (ili više) etapa. Duž puta vidjet ćete raznolike krajolike, od osunčanih dolina do divljih vodopada, sve do početka rijeke na jeziku glečera. Ono što je posebno na ovoj stazi nije činjenica da je to "jednostavno hodanje", nego mogućnost uživanja u izvornoj, netaknutoj prirodi, čak i ako to nije uvijek jako udobno.
Prije ovakve staze trebalo bi ispitati vlastitu kondiciju na nekoliko dnevnih izleta s teškim ruksakom na leđima, na stazama koje nisu preteške. Dobro za početnike jest to što se na jednoj ili više točki na stazi može uzeti koji dan pauze.
Zašto je posljednja austrijska ledenjačka rijeka slobodnog toka priča o uspjehu u zaštiti okoliša i turizmu...
…i tko je osigurao da ova priča ima sretan kraj
Hodanje dugim stazama kroz austrijske Alpe put je na kojemu ćete svjesno doživjeti prirodu i jednostavno joj se diviti.
