Planinska kuća Magdalensberg: o generacijama i gostoljubivosti

Tradicija za nas nije ništa zastarjelo, nego materijal iz kojega stvaramo nešto novo. Tako smo primjerice 2006. godine tradicionalnu kućicu „Troadkasten“ prenamijenili u udoban apartman. U takvim su se kućicama nekoć čuvale žitarice. Nakon renovacije ona je zaista romantična i neobična. I kod renovacije hotela 2019. godine unijeli smo puno toga novoga, ali nikad nismo zaboravljali svoje korijene.

Planinska kuća Magdalensberg već je dugo u našoj obitelji. Godine 1980. Alexis Skorianz, moj otac, skupa s mojom majkom Marlene, preuzeo je hotel od svojih roditelja. Nekoliko godina kasnije su ga preuredili sukladno vlastitim idejama. Meni je bilo jasno da ovdje želim raditi i živjeti. Kad je moj otac iznenada umro, podržavali smo majku na sve moguće načine. Alex, moj brat, preuzeo je poljoprivredno zemljište podno Magdalensberga. Ovdje je upoznao i svoju suprugu Petru, koja danas vodi kuhinju kuće Magdalensberg. Ovdje sada žive četiri generacije: prabaka Nonna, baka Marlene, Alex, Petra i ja te naših 6 djece.

Moja su djeca već velika. Imaju 21, 15, 13 i 11 godina. Nastojimo u poslove uključiti i djecu kako bi bila povezana s poduzećem. Moja starija kćer jednu je sobu hotela uredila vrlo lijepo, a dvoje najmlađih rado pomažu za vrijeme doručka. Kao velika obitelj, rado bismo jeli zajedno, ali nije baš lako okupiti sve četiri generacije na jednom mjestu. To malo slobodnog vremena što imamo iskorištavamo na najbolji mogući način – u prirodi, na planinama ili jezerima. Njih u Koruškoj ima jako puno.

Ljubitelji molekularne kuhinje kod nas neće pretjerano uživati. Naša misao vodilja je: kuhati s ljubavlju, znanje prenositi s generacije na generaciju, unaprjeđivati ga, ali nikada ne zaboravljati korijene. Moja majka Marlene još je prije 20 godina eksperimentirala s novim punjenjima za koruške Kasnudeln. U međuvremenu imamo i tjesteninu bez glutena, punjenu krvavicom ili divljači. Iako se rub tjestenine inače zavije, mi to više ne radimo, jer se krećemo ka smanjenju količine tijesta, dakle nastojimo spravljati što zdraviju hranu. Također surađujemo s lokalnim proizvođačima sukladno sezonskoj ponudi.

Držimo krave dojilje pasmine Charolais. Krave i telad su na pašnjacima skupa. Imamo i svinje. Moja je majka travarka i sama priprema čajeve od bilja iz našeg vrta, a bilje koristi i za spravljanje novih kreacija s Kasnudlama. Također pečemo svoj kruh, peciva i kolače.

Moja majka Marlene predala je planinsku kuću nama, djeci. S puno ljubavi prema detaljima smo ju renovirali. Iz brojnih razgovora s majkom saznali smo puno o njezinim iskustvima, ali smo sukladno vlastitim zamislima kuću pretvorili u mjesto za odmor koje ide ukorak s vremenom. Tu smo se trudili poštovati nasljedstvo, ali ipak pokušati i nešto novo. Nije bilo upitno da ćemo brat i ja preuzeti imanje od majke, pitanje je bilo samo na koji način. Brat sada radi na poslovima na poljoprivrednom imanju, ja radim u hotelu, a bratova supruga u kuhinji. Dakle sve glavne funkcije obavljaju članovi obitelji.

Potencijal poduzeća koristimo na najbolji mogući način. No poznajemo i granice poduzeća te unutar tih granica nastojimo ponuditi sve najbolje moguće. Tako smo primjerice „Troadkasten“ prenamijenili u neobično prenoćište. Mi ništa ne kopiramo ni ne forsiramo. Radimo samo ono što svima odgovara i što čini da se naša obitelj, zaposlenici i, naravno, gosti, osjećaju ugodno.