Običaji dvanaestodnevnice u Austriji: Divlji Božić

Bogato kulturom i poviješću. Dok je za svetoga Nikolu jasno da se odnosi na katoličkog sveca Nikolu iz Mire, podrijetlo Krampusa uglavnom je nepoznato. No, čini se da su se još Kelti dolasku zime pokušavali oduprijeti grimasama, rogovima i krznima – slično Perchtima, mitološkim bićima alpskog područja, za koja se vjerovalo da mogu otjerati zimu. I Grci su poznavali stvorenja s rogovima i kozjim nogama, poput satira Dionizova kulta. Arhivist i stručnjak za običaje iz Bad Hofgasteina Horst Wierer pronalazi prvi pisani spomen Krampusa kod crkvenoga učitelja Augustina oko 400. godine. On piše da su oko Bogojavljenja (blagdana Sveta tri kralja) mladi ljudi umotani u krzna hodali ulicama uz prodornu viku i urlikanje. Prema Augustinu, taj je nekršćanski običaj trebalo iskorijeniti.

Živi običaji vezani uz Krampusa. U mnogim ruralnim regijama Austrije, običaji vezani uz Krampusa još su uvijek živi. Njega susrećemo već 5. prosinca, uoči blagdana svetoga Nikole. Jedan od najizvornijih oblika manifestacije Krampuslauf održava se u dolini Gastein. Svaki od Krampusa iz stotinjak grupa nosi umjetnički izrezbarenu masku od borova drveta. Rogovi i krzna potječu od koza i ovnova ​​lokalnih poljoprivrednica i poljoprivrednika. Kao i drugdje, ovo je čupavo stvorenje pratitelj svetoga Nikole. No, Krampus u dolini Gastein ne utjelovljuje zlo, već ga tjera. Ovi grubi momci pokušavaju jedni druge oboriti na zemlju koristeći samo ramena, što simbolizira pobjedu nad zlom.

Tko se boji „divljega lova“? Dugo se dvanaestodnevnicu doživljavalo kao posebno zastrašujuće i opasno razdoblje. Za to su zaslužne predaje iz germanske mitologije, prema kojima je u tim noćima zemljom išao „divlji lov“: vojska demona koji love zrakom i donose nesreću. U mnogim krajevima Austrije do danas se zadržalo vjerovanje da između Božića i Nove godine ne treba vješati rublje jer bi se divlji lovci mogli uhvatiti u rublju.

Ništa manje zastrašujući nisu ni demoni naziva „Habergoaß“, nalik na kozu, koji se na paradama u SalzburgerLandu obično prikazuju s košarom. Vjeruje se da ovo rogato stvorenje sa sobom u košari rado odvodi djecu.

Grančice donose sreću. Naravno, vrijeme oko Božića nije samo vrijeme straha – postoje i lijepi poganski običaji: imela nije samo glavni sastojak čarobnog napitka u stripovima o Asterixu. Ona je također simbol sreće u germanskoj mitologiji. 

Zato se imela o Božiću vješa na dovratnik. Upravo je to mjesto na kojemu se parovi vole ljubiti kako bi dozvali sretnu zajedničku budućnost.

Rascvjetane grane sreće. Na imendan svete Barbare, 4. prosinca, grančice voća se režu i stavljaju u vazu. Ako sve „Barbarine grane“ procvjetaju na Badnjak, u nadolazećoj se godini očekuje velika sreća.