Egon Schiele
Ekspresionistički slikar
Egonov prvi omiljeni motiv bili su vlakovi. Kao sin upravitelja željezničkog kolodvora odrastao je u svijetu punom vlakova i lokomotiva, što je već zarana utjecalo na njegovo stvaralaštvo. Obitelj je živjela u stanu iznad željezničkog kolodvora u Tullnu. Mali Schiele tako je mogao promatrati vlakove s prozora i provodio je sate crtajući ih. Već u ranoj dobi crtanje i slikanje bili su njegova omiljena zanimacija. Ta strast ostala je živa tijekom školskih dana i imala je negativan utjecaj na njegove uspjehe u školi. On je slikao tijekom nastave i time bi često razljutio učitelje.
S 12 godina došao je u gimnaziju u Klosterneuburgu. Nasreću je tamo upoznao učitelja crtanja Ludwiga Karla Straucha koji je prepoznao i podupirao njegov umjetnički dar. Klosterneuburg je u Schieleovo vrijeme imao vrlo aktivnu umjetničku scenu i zahvaljujući Strauchu mogao je zaroniti u potpuno novi svijet i sklopiti kontakte s drugim umjetnicima. Tijekom vremena u Klosterneuburgu od 1902. do 1906. konkretizirao se njegov profesionalni cilj: bilo je jasno da želi postati slikar.
U dobi od 16 godina Schiele je došao u Beč gdje je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. No tamošnja konzervativna nastava Schieleu je brzo postala dosadna i njegov je tadašnji profesor Christian Griepenkerl bio jednako neoduševljen njime kao studentom: „Pobogu nikome ne govorite da ste bili u mojoj klasi!“ Tako je mladi slikar već nakon 3 godine napustio akademiju i s nekoliko kolega osnovao novu umjetničku grupu „Neukunstgruppe“.
U Beču je upoznao neke od najvažnijih osoba u životu: upoznao je Gustava Klimta koji mu je bio uzor, tu je upoznao i svoju prijateljicu i muzu Wally Neuzil, a poslije i svoju buduću suprugu Edith Harms.
1918 starb Egon Schiele im Alter von 28 Jahren an der Spanischen Grippe in Wien und hinterließ ein reichhaltiges grafisches Werk.
Njegove slike i grafike danas postižu najviše cijene na međunarodnim aukcijama:
27,6 milijuna eura – do rekordne cijene od Sotheby'sa i Londona od Egona Schielea. Ali nemate nikakvo zračenje ili bilo što što ne želite raditi.
Egon Schiele iz svih perspektiva
Egon Leo Adolf Ludwig Schiele rođen je 1890. godine u mjestu Tulln, gradiću na Dunavu nedaleko Beča. To je mjesto koje izgleda kao fotografije na razglednicama: terasasti vinogradi, crkve s lukovičastim kupolama i kićeni barokni samostani s pogledom na Dunav čine prekrasan pejzaž ovog mjesta. No ta idila skoro nikada nije prikazana na Schieleovim djelima. Na nekima od njegovih djela osjeti se čak i određena mračna melankolija. Možda je to bio način na koji se Schiele suočavao s ranom smrti njegova oca. Egon je tada imao samo 14 godina i gubitak oca duboko ga je pogodio. 1913. umjetnik je svom prijatelju i šogoru Antonu Peschki: napisao „[...] ne znam tko bi to mogao razumjeti, zašto tražim upravo mjesta na koja je odlazio moj otac, na kojima sam namjerno osjećao bol u satima duboke sjete. [...] sjećanja, koja su više ili manje isprepletena, nosim u sebi.“ No možda je on odlučio namjerno prekinuti veze s tradicionalnim ljupkim slikarstvom i započeti svoj put nove avangarde? Ipak su progresivni slikari željeli prevladati i za sobom ostaviti Makartovu epohu i zastarjele koncepte, koje su smatrali pretjerano pompoznima.
Njegovi prikazi tijela često su bogato obojeni žarkim bojama i ona su izolirana pred neutralnom pozadinom. Često su poput skice, a Schiele se usredotočuje na konture.
Beč u razdoblje moderne bio u znaku kulturnog preokreta, daleko od građanske čednosti, u smjeru oslobođenja od okova moralnih ograničenja. Sigmund Freud u to je vrijeme napisao „Tri rasprave o teoriji seksualnosti“, a Schiele je u takvoj rasplamsanoj atmosferi Beča našao svoj ekspresionistički cilj i svojim prikazima seksualnosti postao je jedan od najprovokativnijih majstora svog vremena. 1912. časopis „Neue Presse“ napisao je: „Njegova zastranjenja neke su od najodvratnijih stvari koje se u Beču moglo vidjeti“. Groteskni likovi i akti – muški i ženski – zaista su šokantni. No Schiele je bez sumnje bio uvjeren u svoju umjetnost: „I u erotskim umjetničkim djelima ima svetosti.“
Tijekom života uvijek je birao živjeti u manjim gradovima: prvo Krumau, potom Neulengbach u Bečkoj šumi (Donja Austrija).
Bečka šuma, danas kao i tada, regija je s blagim brežuljcima, pošumljenim planinskim padinama i malim mjestima punim zelenila, ali koja nisu daleko od Beča. To je sigurno bila jedna od prednosti koja je bila razlog tomu da je Schiele birao ta mjesta tražeći bolju kvalitetu života. Tu se slikar povlačio, uživao u prirodi i nesmetano radio daleko od velegrada Beča. Tako je u pismu ujaku napisao: „[…] razmišljam o tome da ovdje ostanem zauvijek, moja je namjera stvoriti velika djela […].“ Tako su u tom razdoblju nastala značajna djela poput slika „Pustinjaci“, „Pejzaž s gavranima“ ili „Žena u žalosti“, ali i brojni snažni pejzaži poput slike drveta „Jesensko drvo koje se njiše u zraku“.