Tko prvi put ide na skijaško trčanje najprije mora savladati put od hodanja do trčanja. Uz pravu tehniku pritom se čak ni ne mora nužno dogoditi da ćete vratolomno lelujati stazom. No ni ta mogućnost nije potpuno isključena...
Moram priznati, u početku je to više bila šetnja nego trčanje. Moj prijatelj Dieter, skijaški trkač najviše klase, nagovorio me je da se konačno okušam na dugim, tankim daskama. Na stazi Moadörfl u Wagrainu - bez napornih uspona i odvažnih spustova, idealan teren za početnike poput mene. U početku nisam znao ništa, ali bio sam vrlo motiviran. Već kod iznajmljivanja skija bilo je jasno da je to par iz snova - moja neobuzdana volja da sljedećih nekoliko dana prolazim beskrajne kilometre staza za skijaško trčanje na ovoj omiljenoj destinaciji i ove tanke, dugačke daske. Učim što su skije s narezima. To su naime skije koje na podlozi imaju nareze koji bi trebali olakšati uspon, ali i skije inače učiniti znatno sporijima od ostalih modela. Takozvane početničke skije. Hvala!
Svoje prve korake činim prilično nesigurno, skije se čine prelaganima za moje teško tijelo. Dieter me uči držanju – i to zaista pravilnom: na skijama ne treba stajati nagnut ni previše prema naprijed, ni prema nazad, na kraju krajeva, skijaško trčanje i je sport u kojemu su bitne koordinacija i ravnoteža. Samo oni koji pravilno rasporede težinu, koordiniraju korištenje štapova i guranje nogama mogu ući u fazu klizanja - što je glavni element ove vrste kretanja. Za ovo je važniji osjećaj nego koordinacija. Na neki način, ovo je poput plesa – najprije pratite i odbrojavate takt, ali se stvarno dobro krećete tek kada ritam osjetite u tijelu. Sjajna stvar pritom jest to, da nakon samo nekoliko stotina metara uhvatite ritam - više ne hodam, nego klizim. Osjećaj je to koji oslobađa: dijagonalni koraci postaju sve vještiji, snijeg u sve kraćim razmacima pršti sa štapova. Polako me obuzima neusporediv osjećaj ugode, od stopala sve do vrhova prstiju.
Međutim, težimo - vrlo doslovno - nečem višem. Poslijepodne tražimo stazu koja ima uspone i spustove. Na stazi Jägerseeloipe u Kleinarlu uspijevam se uspeti skijama bez previše napora, no na spustovima mi je tempo, oko kojeg sam na početku bio euforičan, zapravo odmogao. Posebno kad više nisam mogao kočiti na zaleđenoj stazi na nizbrdici. Ovaj mi je put stražnjica poslužila kao kočnica u slučaju nužde, i ubrzo sam ležao u snijegu. Dok sam se uzalud pokušavao ustati s dugim letvicama na nogama osjećao se kao poput nesretnog kukca u Kafkinoj “Preobrazbi”.
Mom bespomoćnom puzanju došao je kraj kada sam otvorio vez i ponovno stao s obje noge čvrsto na tlo, tj. u snijeg. Začuje se pljesak... Okrenem se i vidim da društvo s obližnje terase plješće mom padu, koji je očito vrijedilo vidjeti. "Napravio si prekrasnu zvijezdu", govore, a to je u alpskom žargonu naziv za spektakularan pad. Namještam krunu, odnosno kapu, i gledam kako zbrisati. Užasna je gužva ovdje.
Dieter ima trik koji će me spasiti od ovakvih sramotnih situacija. “Skiju samo zakreni tako da nije poravnata sa smjerom kretanja”, kaže on i pokazuje mi poluplug - elegantan način za kontrolirano usporavanje na spustu. Dieter mi to pokazuje na sljedećem spustu - i ja ću slijediti njegov primjer. Oh kakvo čudo: ovo funkcionira!
Kad smo stigli na jezero Jägersee, počastili smo se šalicom toplog čaja i uživali u pogledu na zaleđeno jezero. Duboko udahnem čisti, svježi planinski zrak. Sada shvaćam da je skijaško trčanje sport koji sam oduvijek tražio: pokret koji aktivira cijelo tijelo, u kombinaciji s odličnim doživljajem prirode koji Vam omogućuje da potpuno zaboravite sivu svakodnevicu.
Kad smo na povratku stigli do vrha koji je bio kulisa pred kojom se odigrala moja ranije spomenuta spektakularna zvijezda, prošao sam pored grupe na terasi. Koristio sam oba štapa, spustio se u poluplugu, a potom s obje skije vješto skrenuo u sljedeću krivinu. Opet se začuje pljesak. Okrenem se. Što je sad? Ali sada vidim kako mi svi pokazuju "palac gore" - lijepo priznanje za moj, čini se, besprijekoran spust. Ovdje se zapravo skupljaju baš odlični ljudi...
Martin Betz, rođen i odrastao u Štajerskoj, živi i radi u Beču. Usto rado istražuje, i to najradije u austrijskim Alpama. Tamo, među ostalim, nosi i kameru. Naime ovaj živahni planinar često snima dokumentarne filmove o prirodi i Alpama za različite televizijske programe na njemačkom govornom području.
Tisuću ledenih kristala svjetlucaju na širokoj snježnoj plohi. Svaki dah izbacuje male oblake pare u zrak. Kao da bešumno lebdite kroz svijet u tišini, polako pronalazite svoj ritam i osjećate kako se misli bistre poput zimskog zraka koji dišete duboko i jednoliko.
Pročitajte višeKretanje na svježem planinskom zraku, provođenje vremena s obitelji i prijateljima, ugodni sati u starinskoj kolibi – odmor na skijanju svakako je jedan od najljepših načina za provesti godišnji odmor.
Sa skijaških staza ravno u toplice, a nakon toga opuštanje u loungeu ili još bolje, odmah u restoranu uz specijalitete izvrsne austrijske kuhinje? Za vrijeme odmora u Austriji upoznat ćete zimu u njenom najljepšem ruhu.
