Habsburgovci u Austriji
Dinastija koja je pisala povijest

Dinastija Habsburg bila je jedna od najmoćnijih vladarskih dinastija u Europi. Više od 600 godina oblikovali su povijest Austrije kao carevi, kraljevi i nadvojvode – uključujući Sveto Rimsko Carstvo, Austriju i kasnije Austro-Ugarsku. Njihova povijest počinje u srednjem vijeku i proteže se do kraja monarhije 1918. godine. Poznati su po svojoj dalekosežnoj bračnoj politici, veličanstvenim rezidencijama i ulozi u europskoj politici – od cara Maksimilijana I. do Franje Josipa I. i Elizabete („Sisi“). Njihovi tragovi i utjecaj sežu od veličanstvenih dvoraca i samostana do političkih prekretnica koje i danas utječu na Europu.

Ukupno je bilo 18 careva iz dinastije Habsburg. 15 ih je vladalo Svetim Rimskim Carstvom, a 4 su bili austrijski carevi. Budući da je Franjo I. nosio obje titule, često ga se broji samo jednom. Obiteljsko stablo habsburških careva kreće se od Fridrika III. 1452. do Karla I., koji je abdicirao 1918.

Habsburško Carstvo obuhvaćalo je velike dijelove srednje i jugoistočne Europe – uključujući današnje države Austriju, Mađarsku, Češku, Slovačku, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, kao i područja u Poljskoj, Ukrajini, Rumunjskoj, Italiji, Srbiji i Crnoj Gori.

Kratko vrijeme Carstvo je imalo koloniju i u Kini. Raznolikost Carstva odražavala se u njegovom etničkom, jezičnom i kulturnom sastavu.

Habsburgovci su uglavnom pokopani u kapucinskoj kripti u Beču. Od 1633. godine ondje je pokopano preko 140 članova habsburške dinastije – uključujući Mariju Tereziju, cara Franju I. Stjepana, Franju Josipa I., caricu Elizabetu i prijestolonasljednika Rudolfa.

Posebnost je habsburški kult pokopa: tijelo se pokapalo u Kapucinskoj kripti, srca u Kripti srca augustinske crkve, a utroba u kripti katedrale sv. Stjepana. Ova se tradicija održala sve do 1878.

Iznimke uključuju cara Karla I., koji je pokopan u egzilu na Madeiri; njegovo srce pokopano je u samostanu Muri u Švicarskoj. Nadvojvoda Franz Ferdinand i njegova supruga Sophie pokopani su u dvorcu Artstetten.

Habsburgovci su tijekom svoje vladavine živjeli na brojnim mjestima – ovisno o razdoblju, političkom značaju i osobnim preferencijama.

Obitelj je izvorno došla iz dvorca Habsburg u današnjem kantonu Aargau u Švicarskoj. Odatle su proširili svoju moć na velike dijelove Europe u srednjem vijeku. Svojim usponom do vodeće dinastije u srednjoj Europi, Beč je postao političko i kulturno središte Habsburškog Carstva. Tako je Hofburg u Beču bio je glavna rezidencija obitelji stoljećima, dok je dvorac Schönbrunn služio kao ljetna rezidencija.

I druga mjesta dobila su na važnosti kao rezidencijalni gradovi, kao što je primjerice Innsbruck u 15. stoljeću pod vojvodom Friedrichom IV. ili Praga, koji je postao carsko središte pod Rudolfom II. Tijekom razdoblja Dvojne monarhije, Budimpešta i Pošta (danas Bratislava) također su bili rezidencije.

Jedna od omiljenih ljetnih rezidencija bila je carska vila u Bad Ischlugdje je car Franjo Josip I. provodio ljeta dugi niz godina.

Sveukupno, Habsburgovci su živjeli na brojnim mjestima diljem svog prostranog carstva, od srednjovjekovnih dvoraca do veličanstvenih baroknih građevina, a sve su one dio povijesti.

Kraj Habsburške monarhije bio je rezultat dramatičnog razvoja događaja koji je započeo pokušajem atentata u Sarajevu 28. lipnja 1914. Atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu od strane srbijanskog nacionalista doveo je do objave rata Srbiji – početka Prvog svjetskog rata.

Kraj je bio kombinacija vojnog poraza, unutarnjih napetosti i političkih previranja. Multietnička država se raspadala iznutra: brojne nacionalnosti su zahtijevale neovisnost i osnivale vlastite države. Usto su carstvo ptritiskale socijalne teškoće, štrajkovi, glad i politički nemiri. Carstvo je bilo vojno iscrpljeno, vojska se raspadala. Primirje je potpisano 3. studenog 1918. Car Karlo I. konačno se odrekao svog prava na vršenje vladine vlasti 11. studenog 1918. Dana 12. studenog 1918. proglašena je republika – kraj više od 640 godina habsburške vladavine.

Innsbruck je bio središte Habsburgovaca – strateški, politički i kulturno. Grad se nalazio na središnjim alpskim prijevojima i, za vrijeme cara Maksimilijana I., postao je veza između sjevernih nasljednih zemalja i južnih posjeda. Njihov položaj, na važnim trgovačkim i vojnim rutama, učinio ih je nezamjenjivima za kontrolu i širenje.

Maksimilijan je Innsbruck učinio kraljevskom rezidencijom. Reprezentativne građevine poput Zlatnog krova i Dvorske crkve s monumentalnim kenotafom i „Crncima“ simbolizirale su njegovu moć. Innsbruck je bio i osobno važan Maksimilijanu, koji je cijenio tirolski krajolik za lov i turnire.

Marija Terezija nije službeno bila carica u smislu rimsko-njemačkog carskog dostojanstva, budući da ženama nije bilo dopušteno obnašati tu dužnost. Ipak, od 1745. nadalje nazivana je „carica“ – kao supruga cara Franje I. Stjepana. Zapravo, ona je i sama bila najmoćnija osoba u carstvu: kao nadvojvotkinja Austrije, kraljica Ugarske i Češke, vladala je Habsburškom monarhijom. Njezin politički autoritet, reformatorska moć i formativna uloga učinili su je jednom od najvažnijih vladarica u Europi.