Sa svojom bogatom arhitekturom koja se proteže od razdoblja romanike preko baroka pa sve do historicizma, te sa svjetski poznatim Verdunskim oltarom, samostan Klosterneuburg ubraja se u najznačajnija austrijska kulturna dobra. U dragocjenim zbirkama samostanskog muzeja i riznice nalaze se umjetnine koje sežu iz srednjeg vijeka sve do sadašnjosti.
Nekoliko godina nakon što su sjedište svoje rezidencije premjestili u Klosterneuburg, markgrof Leopold III. i njegova žena Agnes u neposrednoj blizini svog dvorca izgradili su samostan kao religiozno, socijalno i kulturno sjedište svoje zemlje te ga 1133. godine predali augustinskim kanonicima. Zlatar grada, Verduna Nikolaus, 1181. godine dovršio je plašt propovjedaonice od emajliranih ploča, na kojima su prikazani događaji iz starog i novog zavjeta, te na taj način ispričano iskupljenje. Nakon što je samostan 1330. godine zahvatio razarajući požar, ove emajlirane ploče preoblikovane su u „Verdunski oltar“, jedno od najznačajnijih srednjovjekovnih umjetničkih djela u Europi.
Samostan je u srednjem vijeku postao jedna od najvažnijih znanstvenih i teoloških istraživačkih jedinica, o čemu naposljetku svjedoči i preko 1200 rukopisa koji se nalaze u knjižnici samostana. Car Karlo VI. se 1730. godine u Klosterneuburgu odlučio na izgradnju nove samostanske rezidencije, po uzoru na španjolski Escorial. Plan je predviđao izgradnju ogromne strukture s devet kupola i četiri dvora. Godine 1740. za vrijeme građevinskih radova car iznenada umire, a njegova nasljednica Marija Terezija obustavlja građevinske radove kako bi se posvetila izgradnji dvorca Schönbrunna. Tek 100 godina kasnije, u Klosterneuburgu je završen barem „Carski dvor“, čime je ostvarena četvrtina prvotnog plana. Vladavinom cara Josipa II. započinje doba preokreta: crkvena politika cara dovodi do bitnog proširenja župne duhovne brige i socijalnog angažmana.
Danas se samostan Klosterneuburg ubraja u najposjećenija turistička odredišta Donje Austrije: Svjetski poznat Verdunski oltar jedno je od najdragocjenijih djela, a bogate zbirke samostanskog muzeja i riznica sadrže brojna umjetnička djela, od onih srednjovjekovnih, pa do onih suvremenih. Jedinstven je i građevinski kompleks s elementima iz razdoblja romanike, preko onih iz bogatog razdoblja baroka, pa sve do onih iz razdoblja historicizma, kao i Sala terrena, s monumentalnim kipovima atlantida Lorenza Mattiellija, koja je od obustave građevinskih radova 1740. godine ostala nepromijenjena. Ponudu na ovom području zaokružuju sadržaji moderne umjetnosti programa STIFTetKUNST koji se izmjenjuju, te nagrada sv. Leopolda za mir.
Veliki značaj oduvijek ima i vinogradarstvo – samostan Klosterneuburg je najstarija, danas još aktivna vinarija u Austriji, te jedina samostanska vinarija koja još u cijelosti samostalno proizvodi vino.
Samostan Klosterneuburg