Tina Blau, pionirka s kistom i štafelajem
Ova je austrijska impresionistica bila prva žena koja se bavila plenerizmom. Njezini pejzaži neka su od najdojmljivijih djela s kraja 19. stoljeća.
Bečki Prater
Talent bečke slikarice Tine Blau rano je prepoznat. Ona je imala sreće, naime rođena je 1845. u liberalnoj obitelji intelektualaca. Posebno njezin otac, židovski liječnik, poticao je njezine slikarske ambicije. Već s 15 godina išla je na privatne sate slikanja, a godinu dana poslije išla je na prvo studijsko putovanje u Transilvaniju. Zahvaljujući svom kreativnom, modernom i neobičnom stilu postala je jedna od najboljih pejzažistica svoga doba, prestigavši i svoje kolege. To je među ostalim posebno zbog činjenice da je ženama tada pristup velikim akademijama i umjetničkim školama bio onemogućen. Ona je išla na privatne sate. Ipak, svoje je slike uspješno prodavala. Slala ih je na velike izložbe u Europi, u Pariz, Nizozemsku, Njemačku. Njezina slika "Proljeće na Prateru" 1883. čak je dobila nagradu u Pariškom Salonu.
Nekonvencionalna slika svijeta
Prije Tine Blau malo je umjetnica doživjelo takav uspjeh. Ni u Künstlerhausu ni u Secesiji žene nisu smjele biti članice. No ona je ipak s kolegom Emilom Jakobom Schindlerom dijelila atelje. S njim je išla na višemjesečno studijsko putovanje u Nizozemsku. Čak je i to za neudanu ženu bilo uobičajeno. Unatoč izvanrednom stilu, međunarodnim izložbama i posebnim kompozicijama ona je ipak ostala poznata uglavnom unutar granica Austrije. Blau je uvijek istraživala nove pejzaže i dosljedno radila protiv estetike kiča, što njezinim slikama i danas daje duh modernosti. Njezini motivi sežu od bečkog Pratera do područja visoko u Alpama, a to su primjerice Schladming ili St. Anton, mjesta koja je sama posjetila. Godine 1897. bila je suosnivačica umjetničke škole za žene i djevojke u Beču, u kojoj je do 1915. godine, godinu dana prije smrti, predavala. Dok su u Francuskoj rani impresionisti kao skupina definirali novi stil, Blau se kretala, neovisno o njima, u sličnom smjeru pa ju se tako može smatrati pretečom bečkog Jugendstila.
Razgovor s Markusom Fellingerom
Markus Fellinger kustos je zbirke djela iz 19. i 20. stoljeća u bečkom Belvedereu. U toj se zbirci nalaze neka od najvažnijih djela Tine Blau.
Zašto Tina Blau slovi za jednu od najvažnijih austrijskih pejzažistica?
Ona je potpuno samostalno razvila stil austrijskog impresionizma. Njezina formalno-kompozicijska snaga, napredan pristup izboru motiva i sitni detalji na njezinim slikama stavljaju ju u red s ranim francuskim impresionistima.
U kojim se krajolicima kretala Tina Blau?
Ona je bila neustrašiva i išla je na brojna putovanja širom Njemačke, Nizozemske, Italije i Austrije. Svoj je slikarski pribor nosila čak u visoke planine, primjerice u Ötztal ili St. Anton kako bi tamo slikala na otvorenom.
Gdje danas još možemo vidjeti motive koje je slikala?
Vidjet ćete ih odete li u Wachau, Dürnstein, Weißenkirchen ili bečki Prater, gdje je bio njezin atelje. On se nalazio u jednom od paviljona sa Svjetske izložbe 1873., a koji se još danas koristi za umjetničke aktivnosti. Sve do smrti Tine Blau on je bio centar njezina stvaralaštva. Prater je bio jedan od njezinih središnjih motiva – iako se otada dosta primijenio. Relativno puno slikala je i u mjestima oko Beča, u Grinzingu, Heiligenstadtu ili Perchtoldsdorfu. Šetnju tim mjestima odlično možete iskombinirati s čašom vina u jednom od heurigera.
Tina Blau: stanice njezina života
1845.: Rođena u Beču. Otac, vojni liječnik, podržavao je kćerine umjetničke ambicije.
1860.: Privatni sati kod Augusta Schaeffera, budući da žene tada nisu imale pristup akademskom obrazovanju.
1867.: Prve slike izložene u bečkom Wiener Kunstvereinu.
1869. do 1873.: Učenica Wilhelma Lindenschmita u Münchenu.
Studijska putovanja u Češku, Mađarsku, Transilvaniju, Holandiju i Italiju.
Od 1877. ima vlastiti atelje u bečkom Prateru.
1883. udaje se za slikara Heinricha Langa iz Münchena, s kojim je uglavnom živjela u Münchenu. Njezina slika „Proljeće na Prateru“ i jedna mrtva priroda su u Pariškom Salonu dobile su „mention honorable“, jedinu nagradu koju mogu dobiti umjetnici iz inozemstva.
Od 1889. predaje pejzažno slikarstvo i mrtvu prirodu na Akademiji za žene Ženskog saveza umjetnica u Münchenu.
1890. Izložba u Münchner Kunstverein sa 60 slika.
1891. Smrt muža, duža putovanja u Nizozemsku i Italiju. Poslije se vraća u Beč.
1897. Suosnivačica umjetničke škole za žene i djevojke u Beču, u kojoj je predavala do 1915. godine.
1916. Tina Blau umire. Njezino počasno grobno mjesto je na Evangeličkom groblju Simmering u Beču.