Pretraživanje
    • Zimski trenutci, PillerseeTal
      media_content.tooltip.skipped

    Baklje u snijegu: uz vatru pođite do vlastitog središta

    Osvijetljen vatrom, zimski krajolik zasjat će novim svjetlom. No zašto svi koji hodaju s otvorenim plamenom kroz mrak izgledaju tako opušteno? Skupa s Lisom Flatscher, planinskim vodičem iz Waidringa, istražili smo čudesno djelovanje zimskog hodanja s bakljama.

    S bakljama kroz zimsku noć

    Vedra siječanjska noć puna zvijezda u Pillerseetalu u Tirolu. Nad krajolikom je bijeli snježni pokrivač. Zrak je suh i hladan – naš dah stvara male oblake, ali na sreću plamen naših baklji malo nas grije. Otkad smo Waidring ostavili iza sebe, baklje su jedini izvor svjetla u tami. Odozgo to sigurno izgleda kao narančasta svjetleća zmija koja se kreće kroz mrak. Svakim korakom osjećamo kao da idemo sve dalje u prošlost – naime, prije 100.000 godina, ubrzo nakon otkrića vatre, naši su se preci ovako kretali kroz noć.

    Snijeg tiho škripi pod nogama dok se uspinjemo kroz šumu pod snijegom. Čuje se tek zvuk naših koraka – osim toga potpuna je tišina. Iako smo skupina od 8 ljudi, nitko ne govori. Previše smo usredotočeni na plamen naših baklji, na blage sjene na okolnom drveću. Pod svjetlom vatre drveće izgleda kao divovi koji svoje snijegom pokrivene ruke dižu ka nebu. A pogled na nebo nas zadivljuje: po izlasku iz šume, odjednom vidimo nebrojene zvijezde. „Ovako lijepo zvjezdano nebo nisam vidio već jako dugo“, čujemo kako tiho šapatom govori netko iz grupe. 

    Izađite kako biste našli put ka sebi

    • Večeras našu grupu vodi Lisa Flatscher. Već 10 godina ova živahna planinska vodičkinja iz Waidringa u tirolskom Pillerseetalu vodi grupe na različite vrste kretanja kroz prirodu. Ona se pritom usredotočuje na svjesno doživljavanje: „Ja sam se u prirodi uvijek osjećala zaštićeno i sigurno. Taj osjećaj želim prenijeti i na svoje goste s kojima hodam“, govori oduševljeno Lisa. Na njoj se vidi da zaista živi ono o čemu govori. 

    • „Ponekad vidim da se ljudi, kad se kreću vani, potpuno oslobode svih misli, pronađu mir i potpuno se predaju trenutku. No nije to moja zasluga – to je isključivo djelovanje prirode. Ljudi se tako osjećaju bez da im se to mora objašnjavati“. No mi se tu ne slažemo u potpunosti i mišljenja smo da njezino vodstvo zaista omogućuje svjesno doživljavanje ove šetnje i povratak samome sebi. 

    • No ne započinju svi ovu večer tom namjerom: četveročlana obitelj iz Stuttgarta sprema se na hodanje noću s bakljama jer vjeruju da to obećava dobar provod za djecu. Mladi par iz Münchena želi romantično iskustvo, daleko od buke na stazama. No brzo smo svi oduševljeni posebnom atmosferom i jednostavno uživamo u noćnom miru.

    Manje je više, i to nas opušta

    Draž hodanja noću je redukcija. Budući da manje vidimo, ostala osjetila se pojačavaju. „U mraku se fokusiramo na drugačiji način nego danju: hodamo sporije i svjesnije, na drugačiji način percipirano okolinu“, objašnjava Lisa.

    Takvu promijenjenu percepciju primjećujemo i sami – naši instinkti, koji su zapisani u genima, aktiviraju se.

    Odjednom čujemo zvukove iz šume, osjetimo mirise koje danju možda ne bismo primijetili, otkrivamo tragove životinja u snijegu. I snježni kristali sjaje u noćnoj hladnoći i plamenu baklji puno drugačije nego danju. 

    Zimska bajka - magla
    media_content.tooltip.skipped

    Bez baklji ovo bi iskustvo bilo tek upola tako impresivno. „Vatra utječe na ljude“, Lisa pokušava objasniti meditativni učinak vatre. „Možda zato što smo dok hodamo potpuno usredotočeni na vatru. Ne ostaje nam prostora za to da nam misli odlutaju – ostajemo potpuno koncentrirani.“ I mi to osjetimo: otvoreni plamen nas uzemljuje i omogućuje nam da zaista uronimo u okolinu, bez da ju uznemirimo. Ponovno se vraćamo trenutku i sami sebi uz pomoć prirode.

    Polako se krećemo zasnježenom šumskom cestom nazad u smjeru polazišta. Izlazimo iz mračne šume i opet smo pod rasvjetom naseljenog mjesta. Zbog promjene svjetlosnih uvjeta škiljimo. Ponovno smo u svakodnevnom životu – i to je zapravo šteta! Hodali smo samo jedan sat, ali opet se osjećamo kao da smo bili jako daleko. 

    Torchlight hike
    media_content.tooltip.skipped
    austria.info:

    Lisa, ti već 10 godina radiš kao planinski vodič. Što to točno znači i kako si se počela baviti ovim poslom?

    Lisa Flatscher:

    Odrasla sam u mjestu Pillerseetal i već kao dijete voljela sam provoditi vrijeme vani. U slobodno sam vrijeme s roditeljima često bila u planinama. Željela sam, nakon završetka školovanja, postati planinski vodič. No, kako to često biva, stvari su tekle nešto drugačije. Upoznala sam svog muža, osnovala obitelj. Sada imamo i malo poljoprivredno gospodarstvo. Kad su djeca odrasla, odlučila sam ispuniti svoj san. No tada mi želja više nije bila postati planinski vodič na turama gdje je fokus na osvajanju vrhova. Postalo mi je jasno da mi više odgovara lagano kretanje i planinarenje, osluškivanje i promatranje prirode.

    austria.info:

    Nakon završetka obrazovanja za planinskog vodiča otvorila si vlastitu školu kretanja i planinarenja. Što je to točno?

    Lisa Flatscher:

    Uz planinarenje, vodič sam i na drugim aktivnostima u prirodi. To obuhvaća puno toga, od skijaškog trčanja do mirnijih aktivnosti poput tzv. „kupanja“ šumom, aktivnosti osviještenog boravka u prirodi pri kojem su svjesnost i usredotočenost najvažniji. Za mene kretanje ne podrazumijeva samo tjelesnu aktivnost, nego i svjesno uživanje u prirodi i razumijevanje samoga sebe. Kretanje za mene znači činiti nešto kako bismo sami sebe osjetili – to može dakle biti i „duhovno“ kretanje.

    austria.info:

    Zašto je upravo u prirodi najlakše biti u dodiru sa samim sobom?

    Lisa Flatscher:

    Postojanost prirode za mene je vrlo poseban izvor snage. Priroda nas uči strpljenju – uči nas da ne trebamo odmah reagirati, nego prvo promatrati i pažljivo sagledati situaciju. U prirodi često dobijem odgovore na pitanja koja me muče. Ne dobijem odgovore koje mogu čuti, ali brzo mi postane jasno što trebam činiti. Stoga sam beskrajno zahvalna prirodi. Također, izloženost prirodi i njezinim utjecajima za mene je iskustvo koje pročišćava i oslobađa. Prije svega onda kad vremenske prilike nisu idealne. Kada smo vani, a kiši ili je oluja, oslobađamo se svega što nas opterećuje.

    austria.info:

    I na planinarenju s bakljama osjetimo snagu prirodnih elemenata?

    Lisa Flatscher:

    Da, element vatre nešto je zaista posebno. Na njoj se možemo ugrijati, ali i opeći. Zato vatru jako poštujemo. Otvoreni plamen također nam pomaže pronaći svoje središte. Vjerujem da vatra upravo zato kod nas ljudi pobuđuje takvo divljenje.

    Hodanje s bakljama s Lisom u Pillerseetalu

    Wander- und Bewegungsschule Lisa Flatscher

    Dorfstraße 25

    6384 Waidring

    Österreich


    7 savjeta za vatreno-hladne zimske šetnje u cijeloj Austriji

    •                 Sumrak i hodanje s bakljama, Jufenalm
      media_content.tooltip.skipped
    •                 Hodanje s bakljama
      media_content.tooltip.skipped

      Tiroler Zugspitz Arena

      Spektakularna svjetla u zemlji zimske čarolije

      Saznajte više
    •                 Hodanje s bakljama
      media_content.tooltip.skipped
    •                 Hodanje s bakljama na Naggler Alm, jezero Weissensee
      media_content.tooltip.skipped
    •                 Zimska čarolija
      media_content.tooltip.skipped
    •                 Mjesto Lech am Arlberg noću / Lech at Arlberg
      media_content.tooltip.skipped
    •                 Osvijetljeni Talbachklamm zimi
      media_content.tooltip.skipped

    Autorica: Christina Zarnhofer

    Ovo bi Vas također moglo zanimati

    •                 Family on a horse-drawn sleigh
      media_content.tooltip.skipped
    media_content.tooltip.skipped