Baklje u snijegu: uz vatru pođite do vlastitog središta
Osvijetljen vatrom, zimski krajolik zasjat će novim svjetlom. No zašto svi koji hodaju s otvorenim plamenom kroz mrak izgledaju tako opušteno? Skupa s Lisom Flatscher, planinskim vodičem iz Waidringa, istražili smo čudesno djelovanje zimskog hodanja s bakljama.
S bakljama kroz zimsku noć
Vedra siječanjska noć puna zvijezda u Pillerseetalu u Tirolu. Nad krajolikom je bijeli snježni pokrivač. Zrak je suh i hladan – naš dah stvara male oblake, ali na sreću plamen naših baklji malo nas grije. Otkad smo Waidring ostavili iza sebe, baklje su jedini izvor svjetla u tami. Odozgo to sigurno izgleda kao narančasta svjetleća zmija koja se kreće kroz mrak. Svakim korakom osjećamo kao da idemo sve dalje u prošlost – naime, prije 100.000 godina, ubrzo nakon otkrića vatre, naši su se preci ovako kretali kroz noć.
Snijeg tiho škripi pod nogama dok se uspinjemo kroz šumu pod snijegom. Čuje se tek zvuk naših koraka – osim toga potpuna je tišina. Iako smo skupina od 8 ljudi, nitko ne govori. Previše smo usredotočeni na plamen naših baklji, na blage sjene na okolnom drveću. Pod svjetlom vatre drveće izgleda kao divovi koji svoje snijegom pokrivene ruke dižu ka nebu. A pogled na nebo nas zadivljuje: po izlasku iz šume, odjednom vidimo nebrojene zvijezde. „Ovako lijepo zvjezdano nebo nisam vidio već jako dugo“, čujemo kako tiho šapatom govori netko iz grupe.
Izađite kako biste našli put ka sebi
Manje je više, i to nas opušta
Draž hodanja noću je redukcija. Budući da manje vidimo, ostala osjetila se pojačavaju. „U mraku se fokusiramo na drugačiji način nego danju: hodamo sporije i svjesnije, na drugačiji način percipirano okolinu“, objašnjava Lisa.
Takvu promijenjenu percepciju primjećujemo i sami – naši instinkti, koji su zapisani u genima, aktiviraju se.
Odjednom čujemo zvukove iz šume, osjetimo mirise koje danju možda ne bismo primijetili, otkrivamo tragove životinja u snijegu. I snježni kristali sjaje u noćnoj hladnoći i plamenu baklji puno drugačije nego danju.
Bez baklji ovo bi iskustvo bilo tek upola tako impresivno. „Vatra utječe na ljude“, Lisa pokušava objasniti meditativni učinak vatre. „Možda zato što smo dok hodamo potpuno usredotočeni na vatru. Ne ostaje nam prostora za to da nam misli odlutaju – ostajemo potpuno koncentrirani.“ I mi to osjetimo: otvoreni plamen nas uzemljuje i omogućuje nam da zaista uronimo u okolinu, bez da ju uznemirimo. Ponovno se vraćamo trenutku i sami sebi uz pomoć prirode.
Polako se krećemo zasnježenom šumskom cestom nazad u smjeru polazišta. Izlazimo iz mračne šume i opet smo pod rasvjetom naseljenog mjesta. Zbog promjene svjetlosnih uvjeta škiljimo. Ponovno smo u svakodnevnom životu – i to je zapravo šteta! Hodali smo samo jedan sat, ali opet se osjećamo kao da smo bili jako daleko.
Hodanje s bakljama s Lisom u Pillerseetalu
Wander- und Bewegungsschule Lisa Flatscher
Dorfstraße 25
6384 Waidring
Österreich
Autorica: Christina Zarnhofer