Austrijska je povijest, kao i ona većine europskih država, nadasve turbulentna. A ipak, neki elementi austrijskog karaktera već stoljećima se uvijek iznova potvrđuju. To su prije svega sklonost užitku, ljepoti i kultiviranosti koji su oduvijek bili pokretačka snaga ove zemlje.
Rano doba
U doba Kelta (od 800. do 400. pr. Kr.) ovdje nastaje prvo kraljevstvo, Noricum, čije su se naseobine obogatile prvenstveno trgovanjem solju koju su ovdje vadili. Arheološki nalazi u Hallstattu, u čijem muzeju posjetitelj može započeti putovanje kroz vrijeme, ovoj su epohi dali ime: Hallstattzeit ili Hallstattsko doba.
Negdje oko početka naše ere, Rimljani osvajaju veći dio zemlje, podižu gradove i grade ulice. Najznačajnija rimska naseobina u Austriji, Carnuntum (glavni grad rimske provincije Gornja Panonija, danas smještene u Donjoj Austriji) doživljava procvat i čak postaje carski grad. Danas se na tom mjestu nalazi impozantan i zadivljujući arheološki park s muzejom i amfiteatrom.
Početak vladavine Habsburgovaca
Nešto više od 100 godina kasnije vlast preuzima kralj Rudolf I. - prvi okrunjeni vladar iz kuće Habsburg koja će u sljedećih gotovo 650 godina upravljati sudbinom ove zemlje.
Habsburgovci
Nešto više od 100 godina kasnije vlast preuzima kralj Rudolf I. - prvi okrunjeni vladar iz kuće Habsburg koja će u sljedećih gotovo 650 godina upravljati sudbinom ove zemlje. Središte carstva postaje bečki Hofburg, čiji muzeji i različite zbirke (riznica, Muzej carice Sisi) danas svjedoče o životu i djelovanju ove dinastije. Pod Habsburgovcima zemlja se uspinje prema statusu velesile, a 1452. godine, za vladavine Friedricha III., postaje carstvo. Vještom politikom sklapanja brakova s pripadnicima drugih vladarskih obitelji, Habsburgovci u 15. stoljeću osiguravaju svoj utjecaj na Francusku, a postaju čak i kraljevi Španjolske i njenih netom osnovanih kolonija u prekomorskim zemljama.
Ratovi protiv Turaka
U 16. stoljeću zemlja se susreće s velikim izazovom: najezdom Turaka s Istoka. Godine 1529. jedna osmanlijska vojna postrojba bezuspješno opsjeda Beč. Uljezi se doduše povlače, ali još cijelo stoljeće i pol bit će stalna prijetnja Monarhiji. Godine 1683. Turci su opet pred vratima grada. Ponovno ih prisiljavaju na povlačenje, nakon čega ih vojskovođe, među kojima princ Eugen Savojski, potiskuju sve do iza Beograda.
Barok
Oslobođenje od turske opasnosti ujedno je bio startni signal za neslućeni procvat umjetnosti i kulture: počinju se graditi velebne zgrade poput dvorca Schönbrunn koji svakako vrijedi pogledati (danas se ubraja u svjetsku kulturnu baštinu) ili salcburške katedrale. Iznimna djela stvaraju i arhitekti Johann Fischer von Erlach, Lukas von Hildebrandt i Jakob Prandtauer te slikari Daniel Gran, Paul Troger i Franz Anton Maulbertsch. Za vladavine carice Marije Terezije (1717.-1780.) započinju dalekosežne reforme u svim područjima države, koje će poslije nastaviti njen sin, prosvijećeni i liberalni monarh, car Josip II. (1741.-1790.)
Od bidermajera do jugendstila
Francuska revolucija 1789. i Napoleonovo preuzimanje vlasti promijenilo je mnogo toga: Austrija biva/je uvučena u Napoleonske ratove i 1814./15. u svojstvu domaćina Bečkog kongresa sudjeluje u procesu novog političkog preustroja europskog kontinenta.
Reagirajući na šok koji su europske plemićke kuće doživjele uslijed Revolucije, austrijski car Franjo I. i njegov državni kancelar Metternich ograničavaju građanske slobode i uvode cenzuru. Građanstvo se na to počinje povlačiti u svoja četiri zida: započinje doba bidermajera. Ljudi se sastaju i druže u salonima, njegujući umjetnosti. Slikari poput Ferdinanda Georga Waldmüllera i Friedricha Gauermanna, skladatelji poput Franza Schuberta i književnici poput Adalberta Stiftera, Ferdinanda Raimunda ili Franza Grillparzera privlače pozornost javnosti.
Na kraju ove epohe Austriju ponovno čeka revolucija: 1848. građanstvo ruši Ferdinand I. i vlast preuzima car Franjo Josip I. Zajedno sa svojom suprugom Elizabetom, legendarnom „Sisi", on je dao pečat slici o austrijskoj carskoj i kraljevskoj monarhiji kakvu i danas poznajemo. Podigavši krasne građevine u svom rezidencijalnom gradu Beču, pretvara ga u jednu od najznačajnijih srednjoeuropskih metropola i centar ogromne multietničke države koja se prostire i preko Mađarske, sjeverne Italije i daleko prema jugoistočnoj Europi.
Kralj valcera Johann Strauß slavi uspjehe u cijelom svijetu. Sigmund Freud razvija psihoanalizu. A oko 1900. godine iznimna djela stvaraju i predstavnici bečkog jugendstila. Slikari poput Gustava Klimta i Egona Schielea ostavljaju dubok dojam, baš kao i arhitekti Otto Wagner i Adolf Loos. Šetnja bečkom Ringstraße, posjet Muzeju Sigmunda Freuda ili Galeriji Belvedere posjetiteljima dočaravaju atmosferu ove epohe.
20. stoljeće
Burna vremena
Napetosti u multietničkoj državi doživljavaju vrhunac 1914. godine, ubojstvom austrijskog prestolonasljednika nadvojvode Franza Ferdinanda u Sarajevu, što je bio povod izbijanju Prvog svjetskog rata. Car Franjo Josip umire 1916., a po završetku rata, 1918., Austrija postaje republika. To doba obilježava izuzetno teško gospodarsko stanje i politički sukobi između kršćansko-socijalnog i socijaldemokratskog tabora koji zemlju dovode do građanskog rata u veljači 1934. godine. Svibanjskim ustavom iz 1934. Savezni kancelar Engelbert Dollfuß uspostavlja autoritarnu stalešku državu. U srpnju iste godine austrijski nacionalsocijalisti neuspješno pokušavaju izvršiti puč, a pritom je ubijen savezni kancelar Dollfuß.
Dana 12. ožujka 1938. njemački Wehrmacht zauzima Austriju i ona pod nazivom "Ostmark" biva integrirana u nacionalsocijalistički Njemački Rajh. Po završetku Drugog svjetskog rata, 1945. godine, Austrija ponovno postaje republika, ali još čitavo desetljeće ostaje pod opsadom pobjedničkih savezničkih snaga Velike Britanije, Francuske, SAD-a i Sovjetskog saveza.
Put prema 21. stoljeću
Potpisivanjem državnog ugovora između savezničkih snaga i Austrije 15. svibnja 1955. i objavom "trajne neutralnosti" Austrija postaje neovisna. Alpska republika koja se nalazi pokraj „željezne zavjese" prema istočnom bloku ubrzo stječe reputaciju spone između Istoka i Zapada. Nakon Mađarske revolucije 1956. i Praškog proljeća 1968. godine pruža utočište izbjeglicama, a ubrzo postaje i sjedište međunarodnih organizacija (UN, OPEC) te domaćin značajnih konferencija i sastanaka na vrhu. Željezna zavjesa pada 1989./90., a 1995. Austrija pristupa Europskoj uniji.
Carske priče pričaju povijest
„Tko bi rekao...?“ Ljudske dogodovštine iza kulisa carske Austrije.