Gustav Klimt i obećanje ruže

Ruža kao simbol strasti. "Ružičnjak", jedna od najpoznatijih slika prirode Gustava Klimta, nastala je 1912. godine. Osnivač revolucionarne bečke secesije bio je veliki ljubitelj vrtova. Kvadratna slika, koja je danas u privatnom vlasništvu, prikazuje Klimtov vrt i njegov životni prostor, u kojemu je boravio s mnogobrojnim mačkama, u ulici Feldmühlgasse u Beču, u koji se ovaj "usamljenik iz Unter St. Veita" uselio posredovanjem svog mecene, nakon što je njegov atelje u ulici Josefstädter Straße 21 srušen. Kad se on useljavao u zgradu koja je danas poznata kao "Vila Klimt" u 13. bečkom okrugu, tamo je bila samo mala zgrada s pogledom na zadivljujući vrt prepun cvijeća. To je Klimta fasciniralo. Iz godine u godinu vrt je zasađivan nanovo. Klimt je bio vrlo ponosan na svoje cvijeće: svim je posjetiteljima prvo pokazivao cvijeće, a tek onda atelje i slike.

„Klimt je svake godine dao zasaditi novi vrt oko kuće u ulici Feldmühlgasse. Bio je to pravi užitak, naći se tamo među cvijećem i drvećem“. Tako ekspresionist Egon Schiele opisuje mjesto na kojemu je stvarao njegov očinski prijatelj.

Vila Klimt u Hietzingu, čiju je kuću u vrtu slikar koristio kao radionicu i atelje u posljednjim fazama stvaralaštva, i danas je, sa svojih rajskih 6.500 kvadratnih metara vrta, otvorena za posjetitelje. U ateljeu, sjedeći na maloj drvenoj klupici, pred štafelajem, Klimt je stvarao svoja djela. Pogled mu je padao ili na šareni vrt ili na veliki ležaj, koji je dominirao prostorijom, na kojemu su pozirali njegovi modeli. Velik dio Klimtova stvaralaštva posvećen je ženama. Na ovom je mjestu, od 1911. do svoje smrti 1918. godine, Klimt stvorio neka od svojih najznačajnijih djela. Ovdje je radio na više od 50 slika, među kojima su svjetski poznate snažne i putene slike (žena) kao primjerice „Adele Bloch-Bauer II“, „Friederike Beer“, „Nevjesta“ i „Adam i Eva“.

Atelje i vrt danas. Što arhitekturu te kuće čini tako zanimljivom: 1920ih godina je preko Klimtova ateljea "nadgrađena" pitoreskna vila, pri čemu je atelje ostao u unutrašnjosti vile, kao i ruže u vrtu koje je Klimt slikao na svojim radovima. To treba zahvaliti Egonu Schieleu, koji je nakon iznenadne Klimtove smrti 1918. godine zatražio da kupi "kuću skupa s vrtom i namještajem" s namjerom da ih očuva o originalnom stanju. Nažalost, to je ipak proteklo nešto drugačije - vrt i atelje su prodani, nadograđeni, dospjeli u vlasništvo Nacista te restituirani, država ih je otkupila. Nakon što je bila korištena kao škola i logor, vila je počela propadati, a vrt je zarastao. Tad joj je već prijetila opasnost od rušenja, no zahvaljujući građanskoj inicijativi vila je spašena te ju je Republika Austrija obnovila i rekonstruirala atelje kakav je nekoć bio. Vila Klimt 2014. godine proglašena je zaštićenim europskim kulturnim dobrom, a danas ju se u privatnom vlasništvu vodi kao muzej.

I vrt je zasađen onako kakav je nekoć bio: središte vrta - motiv koji srećemo i na Klimtovim slikama - su damašćanske ruže, koje su na tom posjedu zasađene još 1900. godine. Takozvanu "Klimtovu ružu" uspio je uzgojiti jedan vrtlarski stručnjak iz Beča. "Izdancima koje je uzeo od dviju biljki uspio je ove ruže uzgojiti kao divlje ruže. 22 grma postavljena su vrtu tijekom djelomične rekonstrukcije vrta", objašnjava Baris Alakus, direktor Vile Klimt. Klimtova ruža očarava - na slici i u vrtu Vile Klimt u Beču - svojom nježnom ružičastom bojom. Poznato je da su ružičaste ruže simbol "mladosti, zaljubljenosti i ljepote" - ta tri svojstva čine ju savršenim poklonom na početku romantične veze. Možda nas taj podatak dovodi nešto bliže shvaćanju Klimtova uspjeha kod lijepih žena...