Kavane - dnevni boravak umjetnosti

Kavane i kultura posjeta kavanama sinonim su za Beč. No kako bismo ovu priču zaista ispričali, moramo se vratiti u prošlost: točnije u 1683. godinu. Osmansko Carstvo ponovno je pokušalo osvojiti Beč. Ta epska borba protiv Osmanlija vodila se u Svetom Rimskom Carstvu, a vodile su ju Habsburška Monarhija i Poljsko-Litavska Unija. Nakon što je osmanska vojska poražena, general Poljsko-Litavske Unije je, u jednom od osmanskih logora, pronašao vreće pune neobičnih zrna. Neki su mislili da je to hrana za deve, neki su mislili da je to izmet deva. No general je eksperimentirao s, tada još gorkim, napitkom, dodao je šećer i mlijeko i tako osmislio novi napitak: kavu.

Taj je novi napitak bio do te mjere omiljen, da su 1685. u cijelom Beču otvorene brojne kavane i tako je stvorena, sad već nadaleko poznata, kultura kavana. U zlatno doba kavana u Beču ih je bilo oko 600.

Iako kavana ima u svim europskim gradovima, opuštena atmosfera bečke kavane jedinstvena je u svijetu. Nigdje drugdje se kava ne poslužuje na srebrnom pladnju, uvijek uz čašu vode i sa žlicom za kavu na rubu šalice. Bonton, rituali i elegancija agilnih konobara u crnim prslucima ono su što stvara tu posebnu atmosferu bečke kavane.

I interijer kavana ostao je skoro pa nepromijenjen: tu su mramorni stolovi, tapecirani kauči, slavni stolci Thonet br. 14 te lokalne i svjetske novine u drvenim držačima. No uvijek postoje i izvrsne iznimke od ovog pravila, primjerice karakterističan dizajn interijera kavane Prückel, inspiriran estetikom 1950-ih godina, a koja se nalazi preko puta Muzeja primijenjene umjetnosti (MAK), ili lanac kavana Aida otvoren 1925. godine, koji je lako prepoznati po ružičastoj boji eksterijera i interijera.

Na prijelazu 19. stoljeća stanovi su bili mali, hladni i tamni. Pisci, slikari, glazbenici, intelektualci i njihovi pokrovitelji sastajali su se radije u kavanama kako bi razgovarali, čitali, radili, svirali ili sklapali poslove. Kako su kavane besplatno nudile čitanje lokalnih i svjetskih novina, brzo su postale mjesto na kojemu su se svi mogli informirati o najnovijim tekovinama.

Oko 1980. godine, kavana Griensteidl postala je omiljeno okupljalište skupine bečkih pisaca pod nazivom Jung-Wien. Pisci kao što su Hugo von Hofmannsthal, Karl Kraus i Arthur Schnitzler sastajali su se tu, i tako je rođena bečka kultura kavana. Pisac Friedrich Torberg rekao je da je njegova knjiga Die Tante Jolesch u osnovi knjiga o kavanama. No to je i knjiga o melankoliji koja život židovske buržoazije u austrougarskoj monarhiji prikazuje na humorističan način.

Bečke su kavane do danas ostale cijenjena institucija. One su još uvijek mjesto na kojemu uz šalicu kave možete voditi ugodne razgovore s prijateljima, uživati u lijepoj atmosferi i dobrom društvu. Danas ćete u kavani Zum Schwarzen Kameel vrlo vjerojatno sresti savezne ministre; umjetnike i studente umjetnosti srest ćete u kavani Café Prückel (preko puta Muzeja primijenjene umjetnosti), a glumce i redatelje srest ćete u kavani Café Landtmann, koja se nalazi tik uz Burgtheater. Kavanu se i dalje promatra kao svojevrsni produžetak vlastitog dnevnog boravka, gdje navratite kako biste sreli prijatelje, popili kavu i napravili malu stanku, a nalaze se na svakom uglu grada Beča.