Živjeti kao car

Bad Ischl oblikovao je cijeli život cara Franje Josipa. Svoj život vjerojatno duguje i gradu na Traunu, jer su nakon brojnih pobačaja njegovi roditelji bez djece okušali sreću tretmanima u ljekovitoj slanoj vodi Ischla – ubrzo potom rođen je Franjo Josip. Ljetna odmarališta koja je car preferirao ubrzo su se razvila u popularna ljetovališta. Cara su slijedili mnogi imitatori: prvo visoko plemstvo, zatim bogati industrijski baruni, a na kraju i civilno društvo. Izgrađeni su hoteli, vile, kafići, kockarnice i šetnice na kojima su se družile poznate austrijske osobe i promatrači iz cijele Europe. No, mnogi umjetnici otkrili su i čaroliju ljetnog opuštanja na selu.

Franz Lehár, Johann Strauss, Robert Stolz i Franz Werfel rado su boravili u Ischlu, Johannesa Brahmsa privlačio je Altaussee, dok je Gustav Klimt mir i inspiraciju tražio na obalama jezera Attersee. Ništa manje popularni nisu bili Semmering i gradovi Payerbach i Reichenau u Bečkim Alpama, udaljeni samo sat vremena vožnje vlakom od glavnog grada.

Na svim tim mjestima i danas se osjeća lakoća ljetne svježine i carski sjaj prošlosti. Hoteli koji su tada izgrađeni bili su među najekskluzivnijima u Europi i danas izgledaju kao carske palače. Uostalom, tadašnji turisti nisu htjeli zaostajati u odnosu na svoj veliki uzor i također su željeli godišnji odmor poput svog cara.

• Ansapanier (Einserpanier): najbolja haljina, ogrtač, nedjeljna odjeća
• Flohdackn: pas
• Friedhofsjodler: kašalj
• Gugaschecken: sunčane pjege
• Harmonika: novčanik konobara
• Herzkasperl: srčani udar
• Holler: glupost
• Kramuri: nered
• leiwand: prvorazredno
• Ohrwaschlkaktus: osoba sa klempavim ušima

• Ozwickter ("odrezani"): niska osoba
• Reiseachterl: posljednja čaša vina prije polaska
• Reparaturseidl: prva čaša piva nakon mamurluka
• Schlawiner: nepouzdan tip
• Zwutschkerl: mala osoba, beba

• anbandeln: koketirati
• Busserl: pusica
• Goscherl: nježno za „usta“
• Gschpusi: flert, koketiranje
• Gschwuf: prijatelj, stalni pratitelj
• Habschi: ljubavnik
• Herzibinki: dragi/draga
• menschanarrisch: ludo zaljubljen
• Pantscherl: afera
• Pariser: kondom

Iako ne postoji više od 100 godina, njegovo je veličanstvo još uvijek gotovo svaki dan na usnama Austrijanaca: kad ovdje zasja sunce, onda je „Kaiserwetter“ (carsko vrijeme), ako je nešto jako nevjerojatno, komentira se sa „Servas Kaiser!“, a carska su jela sveprisutna u bečkoj kuhinji: carski drobljenac, carsko meso, carski šnicl, kajzerica, kava Kaisermelange ili carska kruška (i kao voće i kao liker od kruške) itd.

Pridjev „carski“ u ovoj se zemlji koristi kao sinonim za „izvanredan“. Kolokvijalno, utjecajni ljudi u javnom životu dobivaju najviše plemićke titule: od „Landesfürsta“ (predsjednik vlade) preko „Ortkaisera“ (gradonačelnik) do financijski jakih „Immobilien-“ (car nekretnina) oder „Seilbahnkaiser“ (car žičara).

Oni koji prvi put dođu u Beč bit će zadivljeni ljubaznošću koja se ovdje još uvijek prisutna. Bečani će damama pridržati vrata ili pomoći obući kaput. Također vole reći „ljubim ruku“ ili „madam”. Mnoge od ovih gotovo zastarjelih, ali uvijek poštovanih fraza potječu iz carskog doba - kada se narod sastojao od podanika, a služba se smatrala najvišom vrlinom. Jedino se tako može razumjeti da se Bečani pozdravljaju s „Habe d'Ehre“ (ljubazan pozdrav), a opraštaju s „Gschamsterdiener“ (najposlušniji sluga). Međutim, bečki šarm je ugrožen. Oni koji to ipak žele doživjeti trebali bi posjetiti tradicionalne kavane poput primjerice Café Landtmann ili Café Central. Ovdje konobari još uvijek vladaju pravom etiketom - i umijećem prelaska s bečkog šarma na bečki humor (Wiener Schmäh). Ali budite oprezni: svatko tko povrijedi njihov autoritet može brzo osjetiti Wiener Grant (bijes).

Apetit cara Franje Josipa I. bio je legendaran. Posebno kada je u pitanju njegovo omiljeno jelo, kuhana govedina - Tafelspitz, tome nije mogao odoljeti. Uživao je u goveđem butu kuhanom u juhi s umakom od vlasca, hrenom od jabuke, umakom od hrena i krušnih mrvica, pečenom krumpiru i malo povrća. I to takvom brzinom da ostalima za stolom nije puno ostalo. Budući da su morali završiti svoj obrok čim je car bio gotov, dosta ih je nakon toga utažilo preostalu glad u obližnjem Sacheru. Tamo je gulaša uvijek bilo, iako je kuhinja već bila zatvorena. „Mali gulaš“ još uvijek možete dobiti u bečkim restoranima u bilo koje doba dana i noći. Naravno, car je cijenio i mađarski goveđi gulaš s dosta paprike i luka. Budući da je car ustajao u pola tri ujutro, volio je premostiti dugo vrijeme između doručka i ručka „jutarnjim međuobrokom“. Najdraža mu je bila – teško za povjerovati, ali istinito – frankfurtska kobasica koju je cijenio prije svega zbog probavljivosti i pahuljaste konzistencije.

Za doručak u ranim jutarnjim satima, carje volio pojesti dva-tri komada kuglofa. Inače, još uvijek je misterij otkud dolazi čudno ime ovog lijepog i ukusnog kolača: „Gugel“ bi mogao potjecati od istoimene srednjovjekovne kapuljače koju su nosile žene na tržnici čime je podsjećao oblik kuglofa, a za Gugelhupf (kuglof) se kaže da poskakuje (od glagola hüpfen) zbog dizanja kvasca. Kava Kaisermelange služila je kao carski stimulans. Mala količina kave bi se pomiješala sa žumanjkom i dvije žličice meda. Za uspjeh bečkih peciva svakako je zaslužna i činjenica da je i car Franjo Josip volio jednostavne smjese tijesta od jaja, brašna, mlijeka i malo šećera, poput pahuljastog carskog drobljenca. Mnogo je anegdota o tome kako je nastao: je li nastao zbog neuspjelog, razderanog omleta ili se temelji na problemima sa zubima koje je imala "Sissi", vjerojatno nikada neće biti do kraja razjašnjeno.